petak
8. septembar
26. avgust po starom kalendaru
Spomen dana
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.
petak
26. avgust po starom kalendaru
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.

Muž i žena, oboje od plemenita i bogata roda iz Nikomidije. Adrijan beše načelnik pretora i neznabožac, a Natalija potajna hrišćanka. Oboje mladi, i življahu u braku svega 13 meseci do mučeništva. Kada opaki car Maksimijan poseti Nikomidiju, naredi da se hrišćani hvataju i na muke stavljaju. Blizu grada u jednoj pećini behu skriveni 23 hrišćanina. Neko ih dostavi vlasti, i biše ljuto šibani volujskim žilama i štapovima, pa onda bačeni u tamnicu. Po tom ih izvedoše iz tamnice i dovedoše pretoru, da im imena popiše. Adrijan posmatraše ove ljude, izmučeneno trpeljive, mirne i krotke, pa ih zakle, da mu kažu, šta oni očekuju od svoga Boga za tolike muke pretrpljene? Oni mu govorahu o blaženstvu pravednih u carstvu Božjem. Čuvši to i opet posmotrivši te ljude Adrijan se najedanput okrete pisaru i reče mu: „zapiši i moje ime sa ovima svetima, i ja sam hrišćanin!“ Kada za to ču car, upita Adrijana: „da nisi s uma sišao?“ Na što Adrijan reče: „nisam s uma sišao nego sam k umu prišao.“ Čuvši za ovo Natalija veoma se obradova, i kada Adrijan sa ostalim seđaše okovan u tamnici, ona dođe i služaše im svima; a kada muža njenog šibahu i mučahu raznim mukama, ona ga hrabraše da istraje do kraja. Posle dugih muka i tamnovanja naredi car, da se odnese u tamnicu nakovanj, i da im se čekićem prebiju i noge i ruke. To bi i izvršeno, i Adrijan sa 23 česna muža izdahnu u preteškim mukama. Mošti njihove prenese Natalija u Carigrad, i tamo ih česno sahrani. Posle nekoliko dana javi joj se sv. Adrijan sav u svetlosti i krasoti i pozva je da i ona pođe Bogu, i ona mirno predade duh svoj Bogu.
Učenik sv. Pahomija i veliki među podvižnicima Misirskim. Bio iguman man. u Taveni. Ceo život proveo u potpunoj čistoti. Jednom ga zapitao neki brat: „koji put vodi ka smirenju?“ Na to Titoj odgovori: „put ka smirenju jeste: uzdržljivost, molitva i smatranje sebe nižim od svake tvari.“ Dostigao vrlo visok stepen savršenstva, i kad god je uzdizao ruke na molitvi duh njegov je dolazio u ekstazu. Upokojio se u IV ili V veku. Ujedno s njim pominje se i prep. Ivistion.
veliki misionar hrišćanstva u Abisiniji.
Put je trnov, u Raju su ruže, Gorke muke, ali Hristos sladak. Šta se čuje u tamnici mračnoj? Čekić bije o nakovanj tvrdi, Al’ ne kuje gvožđe ni olovo, No prebija noge mučenika, I prebija ruke mučenika, Mučenika, Hristovih vojnika. Jedna ruka bela, plemenita, U prah pade krvlju obagrena To je ruka svetog Adrijana, Uze ruku sveta Natalija Pa sa rukom iz tamnice juri Ruku mije, u svilu zavija, Ruku ljubi i suzama rosi, Kudgod hodi ruku sobom nosi. Kada spava pod glavu je stavlja, Tiho zbori odsečenoj ruci: Ruko sveta Adrijana moga, Ti si meni mnogo pomagala, Jošte jednom pomozi mi, ruko, Što skorije na nebo me vini Gde Adrijan sa svetima živi. – Malo bilo dugo ne trajalo Adrijan se Nataliji javi, Od svih cara lepši i svetliji, Pa nebeskim poziva je glasom: – Hajde k meni, sestro Natalijo, Hajde k meni, budi večno živa, Car te večni u carstvo priziva. –
Ponekad se čuje bezbožna reč i među hrišćanima: tu ni Bog ne može pomoći! Nema opasnosti, u kojoj Bog ne može pomoći, niti ima neprijatelja, koji bi svojom silom, bez Božjeg popuštenja, mogao pobediti. Ne pitaj, kako će Bog razbiti silnu vojsku naših neprijatelja, – to je Bogu lakše nego tebi udahnuti i izdahnuti vazduh. Čitaj, kako Bog jednim priviđenjem uplaši vojsku Sirsku, te se vojska razbeže, i Izrailj spase (II Carev. 7, 6). Čitaj, kako Jerusalim bi spasen od silne vojske Vavilonske bez ikakva napora cara Jezekije, izuzev njegovog plača pred Bogom i molitve (II Carev. 19, 35). No nije Bog činio takva čudesa samo u drevno vreme nego ih čini u svako vreme kad mu se verni mole. Tako 1305. god. tatarski car Tamerlan opkoli Moskvu sa bezbrojnom vojskom. Rusi preneše čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice iz grada Vladimira u Moskvu i sav narod sa suzama se poče moliti Svetoj Prečistoj. Najedanput vojska tatarska, bez vidljivog razloga, poče žurno odstupati i begati. Šta se dogodilo? Tamerlan u snu imade viđenje: oblaci svetitelja nošahu se pod nebesima, u sredini njihovoj Sveta Bogorodica kao carica, i još dalje bezbrojna vojska angela. Bogorodica oštro prećaše Tamerlanu i naređivaše, da odmah odstupi od zemlje ruske, a svetitelji pomahivahu na cara svojim žezlima. Užasnut ovim snom Tamerlan, čim svanu, naredi odstupanje i begstvo.
Da sozercavam velikodušnost Davidovu (I Sam. 26), i to: 1. kako David noću uđe u logor Saulov, i dok Saul spavaše uze mu koplje i čašu; 2. kako vojvoda Davidov htede probosti Saula, no David mu zabrani; 3. kako David ostavljaše osvetu Bogu.
o stradanjima Hristovim, kako ih Isaija predvide
Leđa moja dadoh na bijenje, i obraze moje na šamaranje; a lica mojega ne zaklonih od poruge zapljuvanja. (Isa. 50, 6) Ovo je proročanstvo, braćo; a sad čujte tačno ispunjenje toga proročanstva: tada (Pilat) Isusa šibavši predade da se razapne; (Mat. 27, 26), – nije li to što prorok proreče: leđa moja dadoh na bijenje? Čujte dalje: jedan od momaka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu (Jov. 18, 22); i još: pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu govoreći: proreci ko te udari (Lk. 22, 64); – nije li to što prorok proreče: dadoh obraze moje na šamaranje? Čujte i dalje: i rugahu mu se (Mat. 27, 29) i bijahu ga po glavi trskom i pljuvahu na nj (Mk. 15, 19); – nije li to što prorok proreče: a lica mojega ne zaklonih od poruge i zapljuvanja? Posmotrite, braćo, kako je jasno proročanstvo, od reči do reči jasno. Posmotrite sa užasom, kako vidoviti čovek Božji providi kroz zidove od nekoliko stotina godina jasnije nego obično oko što providi dno bistre i plitke vode! To Bog silom Svojom neodoljivom otvori duh čoveka smrtnog, da vidi duhom događaje u daljini jasno kao što telesnim očima gleda događaje u blizini. Kako li tek sam Bog svevideći providi kroz srž kostiju naših, kroz maglu misli naših, kroz sve tajne srca našeg? On je prisutan mislima našim pre nego se rode, i željama našim pre nego se začnu. On je jedini neobmanuti i neobmanljivi svedok svih događaja, spolja i iznutra, na visini i u dubini, na dužini i na širini. I On svedoči duhu našem nelažno ono što duh naš želi znati radi dobre koristi i spasenja duše. O Svevideći i prečudni Svedoče svih tajni na nebu i na zemlji, Stvoritelju i Promislitelju naš blagi, Ti jedini vidiš nemoć svakoga od nas. Pomozi nam, o pomozi nam, da saznamo ono što nam je potrebno radi večnog spasenja. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sledeći praznik · za 3 dana
Crveno slovoponedeljak, 11. septembar
Voda