sreda
9. maj
26. april po starom kalendaru
Spomen dana
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.
sreda
26. april po starom kalendaru
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.
Likinije, zet cara Konstantina, čijom sestrom beše oženjen, pretvaraše se pred velikim carem kao hrišćanin, no kada dobi od cara na upravu ceo Istok, on poče najpre tajno a posle javno goniti hrišćane i utvrđivati idolopoklonstvo. Žena njegova tugovaše zbog toga veoma, no ne može odvratiti muža svoga od nečestija. Predavši se idolopoklonstvu, Likinije se predade bezmerno svima strastima, a najviše ženoneistovstvu. Pri napadu ove nečiste strasti on htede oskvrniti devicu Glafiru, koja stajaše u službi caričinoj. Ova se požali carici, i carica je tajno posla iz carskog dvora u Nikomidiji u oblast Pontijsku. Devica dostiže grad Amasiju, i tu bi srdačno primljena od episkopa Vasilija i ostalih hrišćana. Beše Glafira vrlo radosna što je Bog spase u devičanstvu i pisaše o tom carici. I carica se radovaše i šiljaše joj novaca za hram Amasijski. No jedno pismo Glafirino, upućeno carici, pade u ruke carskom evnuhu, koji ga pokaza caru Likiniju. Saznavši car gde se nalazi Glafira, odmah posla da se dovede u Nikomidiju, i ona i episkop. U međuvremenu umre Glafira, te vojnici dovedoše samo Vasilija vezana. Posle muka i tamnice blaženi ovaj muž bi posečen i bačen u more, 322. god. Njegovi klirici, po ukazanju angela Božjega, nađoše mu telo blizu grada Sinopa, izvukoše iz vode pomoću ribarskih mreža, i preneše u Amasiju, gde ga česno sahraniše u hramu, koji on svojim trudom i podiže. Car Konstantin diže vojsku na Likinija, pobedi ga, uhvati i posla na zatočenje u Galiju, gde skonča svoj bogomrski život.
Srbin iz Zete. Kao mladić, obuzet ljubavlju Hristovom, ostavi dom i domaće svoje, i udalji se u predeo Ibra, u uščelje Crne Rijeke, u pešteru tesnu, u kojoj se, po predanju, pre njega podvizavao sv. Petar Koriški. No kada se slava njegova poče glasiti među ljudima, on odbeže u Drenicu, i sakri se u gustu šumu Devičku. Godine je proveo sv. Janićije tu u samoći, u ćutanju i u molitvi. Po predanju knez srpski Đurađ Branković dovede mu svoju poludelu ćerku, koju svetitelj isceli. Iz blagodarnosti Đurađ podigne manastir na tom mestu, poznat i danas pod imenom Devič. Tu počivaju svete i čudotvorne mošti Janićijeve. U tom manastiru podvizavala se skoro do u naše dane jedna čuvena i bogougodna isposnica, monahinja Efimija, bolje poznata u kosovskom kraju pod imenom: Blažena Stojna. Upokojila se u Gospodu 1895. god.
Rus poreklom; od malena odan molitvi i bogomisliju; kao mladić ode u Rostov, gde se u manastiru sv. Grigorija Bogoslova zamonaši. Saznavši za Permsku zemlju, svu zaraslu u korov neznaboštva, poželi Stefan da bude misionar u toj zemlji; odmah se preda izučavanju jezika permskog, a kada savlada jezik, sastavi azbuku i prevede crkvene knjige na taj jezik. S blagoslovom mitropolita Moskovskog on se, kao prezviter, uputi na svoj apostolski posao i sa apostolskom revnošću poče propovedati Jevanđelje u gustom mraku neznaboštva permskog. Krstivši nekoliko duša, on se potrudi te sagradi u Permi hram sv. Blagoveštenja. A kada se Crkva Božja u Permi umnoži, to on bude posvećen za episkopa. Podnoseći svaki trud, muku, zlobu i poniženje, on uspe da razagna tamu među permskim neznabošcima i da ih obasja svetlošću Hristovom. U starosti ode još jednom u Moskvu, no tamo i skonča zemni život svoj i preseli se ka Gospodu, 1396. god.
Vasilije leži u tamnici Za krst časni i veru Hristovu; Psalme poje, Bogu blagodari, Što mu muke za pravdu podari Carev tribun Vasiliju zbori: – Slušaj, starče, car ti poručuje, Likinije, štićenik bogova, Da prineseš žrtvu idolima, A čoveka Hrista da s’ otkažeš, Ne htedneš li, smrt te čeka huda. – Vasilije sija od radosti, Pa tribunu divno odgovara: – Idi kaži tvom caru opaku: Da mi dadeš i sve tvoje carstvo, A uzmeš mi Hrista vaskrsloga, Više ćeš mi uzet’ nego dati. Izdajniče Hrista Spasitelja, Zar i mene praviš izdajnikom? Smrtodavče, smrti se ne bojim, Ja sam sluga Hrista Živodavca.
Svetitelji su živi, i bogodana moć njihova ne slabi vremenom. Sveti Janićije Devički i danas tvori čudesa kao i za vreme života svoga na zemlji pre 500 godina. Neki Miloš iz Hercegovine spremao se da ide u Jerusalim na poklonjenje svetiteljima. I baš kad je mislio krenuti na put, javi mu se sv. Janićije u snu i reče mu da ne ide u Jerusalim. Bolje ti je, objasni mu svetitelj, da ideš u Devič i da tamo moju crkvu počistiš i urediš nego da ideš u Jerusalim. Miloš posluša i dođe u zapušteni Devič, počisti ga, uredi, i učini te ponovo propoja. Tu se Miloš zamonaši i osta do konca života. Za vreme prvog svetskog rata i austrijske okupacije dođe u Devič jedan oficir, Mađar, s odredom vojske. Dovede igumana, Damaskina, u grobnicu pred ćivot sv. Janićija, i upita ga šta ima pod pločom? „Svetinja,“ odgovori iguman. „Kakva svetinja!“ nasmeja se oficir. „Tu su nekakve stvari skrivene.“ I naredi vojnicima, da pijucima lupaju i odvaljuju ploču. No dok se to vršilo, oficira spopadne muka po sredini tela. On legne u postelju, i pred veče toga istog dana umre. Uplašeni vojnici napuste i započeti posao i manastir, pa pobegnu.
Da sozercavam vaskrslog Gospoda Isusa, i to: 1. kako je Njegovo vaskrsenje svetlost velika, što razgoni tamu naše sumnje, neznanja i očajanja odnosno života po smrti; 2. kako je Njegovo vaskresenje svetlost velika, što obasjava put kojim treba da idemo u ovom životu da bi stigli u onaj.
o Hristu kao potvrdi svega dobra
Jer sin Božji Isus Hristos kojega mi vama propovijedasmo ja i Silvan i Timotije, ne bi da i ne, nego u njemu bi da. (II Kor. 1, 19) Hristos nije svetlost i tama nego samo svetlost. Hristos nije istina i laž nego samo istina. Niti je Hristos život i smrt – On je samo život. Niti je On moć i nemoć – On je samo moć. Niti je On ljubav i mržnja – On je samo ljubav. On je da za svako dobro i u Njemu nema kolebanja između da i ne. Njegova je nauka sva čista, sva istinita, sva svetla, sva čovekoljubiva. Njegov put je tačno prosečen, i On ne dopušta naginjanja ni na levo ni na desno. Ni senka od greha ne može se zaustaviti na nauci Njegovoj niti naći mesta na putu Njegovom. Njegova ličnost je vaploćenje dobra; i sve što je dobra u Njemu je, a sve što je greha, laži, zlobe i nepravde van Njega je. Takvu nauku, takav put i takvu ličnost propovedali su apostoli Božji – nauku koja označava potvrdu dobra i otkriće bezmernog majdana dobra; put koji vodi k ostvarenju i večnoj nasladi toga dobra; ličnost, koja u Sebi sadrži sve dobro i svu potvrdu dobra. Držimo se, braćo, i mi te jedinstvene Ličnosti, tog jedinstvenog puta i te jedinstvene nauke. Svesilni Gospode, pomozi nam silom Duha Tvoga Svetoga, da bi i naš maleni život na zemlji bio potvrda dobra a ne odricanje dobra. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sledeći praznik · za 3 dana
Crveno slovosubota, 12. maj