Pređi na sadržaj

Jul 2030

ponedeljak

15. jul

2. jul po starom kalendaru

Pun mesec (uštap)

Spomen dana

Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.

Ohridski prolog

Položenje rize presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu

Za vreme cara Lava Velikog (458- 471.), carice Verine i patrijarha Genadija, putovahu po Svetoj Zemlji dva plemića carigradska, Galvije i Kandid, radi poklonjenja tamošnjim svetinjama. U Nazaretu odsednu u kući neke device Jevrejke, koja držaše u tajnoj odaji rizu presvete Bogorodice. Mnogi bolesnici i nevoljnici dobijahu iscelenje od svojih muka molitvom i dodirom te rize. Galvije i Kandid uzmu tu svetinju i prenesu u Carigrad, i objave to caru i patrijarhu. To izazove veliku radost u carskome gradu. Riza bude svečano preneta i položena u crkvu Vlaherne. (Ova crkva sazidana je od cara Markijana i Pulherije na obali jednog zaliva, zvanog Vlahernski, po imenu nekoga Skitskog vojvode Vlaherna, koji je tu bio ubijen). I za spomen položenja rize presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku ustanovljen je ovaj praznik.

Sv. Juvenalije patrijarh Jerusalimski

Savremenik velikih svetila crkve pravoslavne: Jevtimija, Teodosija, Gerasima, Simeona Stolpnika i dr. Učestvovao je na dva vaseljenska sabora, na trećem u Efesu i na četvrtom u Halkidonu, i sa velikom silom i revnošću borio se protiv bogohulnih jeresi, i to u Efesu protiv Nestorija, koji je Bogorodicu nazivao Hristorodicom, i u Halkidonu protiv Evtihija i Dioskora, koji su učili, da je u Hristu bila samo jedna priroda, na ime, božanska, bez čovečanske. Posle pobede pravoslavlja, na oba ova sabora Juvenalije se vrati na svoj presto u Jerusalim. No ako jeresi behu osuđene, jeretici ne behu istrebljeni. Spletkom i nasiljem nekoga Teodosija, prijatelja Dioskorova, Juvenalije bi oteran s prestola, i Teodosije samočino uzdiže sebe na njegovo mesto. Ovoga Teodosija jeretika pomagaše u prvo vreme i Evdokija carica, udova cara Teodosija Mlađeg, koja se beše nastanila u Jerusalimu. Kolebljiva i brzopleta Evdokija najzad ode sv. Simeonu Stolpniku, da ga pita, gde je istina. Svetitelj Božji izobliči sva jeretička učenja i uputi caricu da se drži pravoslavnog učenja, kako je na Saborima utvrđeno. Carica ga posluša, pokaja se, i sama se ozlobi protiv lažnog patrijarha Teodosija. Tada vladahu Markijan i Pulherija u Carigradu. I dođe od cara pismo vojvodi Atanasiju, da protera Teodosija i Juvenalija ponovo povrati na presto, što vojvoda ubrzo i učini. 38 godina upravljaše Juvenalije crkvom Jerusalimskom kao njen jerarh, i u dubokoj starosti predstavi se Gospodu, 458. god. da primi od Njega nagradu za premnoge muke i nevolje što pretrpi za istinu. U vreme sv. Juvenalija utvrđeno je praznovanje Božića 25. decembra.

Sv. Fotije mitropolit Moskovski
Ikona: Sv. Fotije mitropolit Moskovski

Poreklom Grk. Upravljao mudro Ruskom crkvom 20 godina. Upokojio se 1430. god. Na nedelju dana pred smrt javio mu se angel Božji i objavio mu tačno vreme odlaska iz ovog sveta.

Pesma

Prečistoj Devi mi se klanjamo I milost Božju kroz nju iskamo. U slavi večnoj ona se blista I za nas moli Gospoda Hrista. Molitve njene pune su sile, Molitve Majke Sinu su mile. Ona sve voli što Sin njen stvori, Molitvom za sve k’o sveća gori, I svuda stigne da molbe čuje, Svuda da blaži gde tuga truje. Ime je njeno slast bolesnima, Ime je njeno bič demonima. Krst i Marija gde se prizovu, Tu hrabrost daju i snagu novu. Prečistoj Devi mi se klanjamo I milost Božju kroz nju iskamo.

Rasuđivanje

Svaka sprava, kojom se ljudi hvastaju kao pronalaskom svoga razuma, u stvari je objavljena Promislom Božjim; i svaka pronađena sprava ima dva svoja naznačenja, jedno fizičko a drugo duhovno. I časovnik je jedna prekrasna sprava; ali on nije pronađen da nam samo pokazuje vreme dana i noći nego i da nas opominje na smrt. To je njegovo duhovno naznačenje. Kad male skazaljke optrče sekunde i minute, tada velika skazaljka dostiže naredni čas, i časovnik otkucava. Tako će i časovnik života našeg da otkuca, kada se izbroje dani, i meseci, i godine života našeg. Zato sv. Tihon Zadonski savetuje svakog hrišćanina da razmišlja, 1) kako vreme našeg života neprestano odlazi; 2) kako je nemoguće povratiti prošlo vreme; 3) kako prošlo i buduće vreme nije u našoj vlasti, nego samo ono koje sad preživljujemo; 4) kako je kraj našeg života nepoznat; kako moramo biti gotovi za smrt svaki dan i svaki čas i svaki minut; 5) kako zbog toga moramo biti u neprestanom pokajanju; 6) kako moramo svakoga časa biti onako pokajani i duhom raspoloženi kako želimo biti na samrtnom času.

Sozercanje

Da sozercavam kupinu goreću na Horivu (II Mojs. 3), i to: 1. kako kupina goraše sva u plamenu, ali ne sagorevaše; 2. kako i Prečista Deva noseći u sebi BogočovekaGospoda nošaše oganj božanski, no ne sagori od njega; 3. kako i moju grešnu dušu oganj božanske blagodati podmlađuje, isceljuje i osvetljuje.

Beseda

o kušanju vere naše

Da se kušanje vaše vjere mnogo vrednije od zlata propadljivog, koje se kuša ognjem, nađe na hvalu i čast i slavu, kad se pokaže Isus Hristos. (I Pet. 1, 7) Vera se naša, braćo, kuša češće nego što se trska vetrovima ljulja. I kušanja su kao vetrovi: slabu će veru iščupati, jaku još više ojačati. Još su kušanja kao oganj u kome slama izgori a zlato se očisti. Naša se vera kuša ljudskim umovanjima i verovatnoćama. To su vrlo jaki i ljuti vetrovi. No mi im možemo odoleti, ako se budemo držali reči Božje i ako na suprot onim umovanjima budemo isticali nauku vere Hristove. Još se vera naša kuša strahom i stidom: strahom od ljudi, koji gone veru, i stidom od ljudi, koji oholo preziru veru. I ovo su jaki vetrovi, kojima moramo odoleti, ako želimo živi ostati. Kako ćemo odoleti? Strahom od Boga,koji treba da je navek veći u duši našoj od straha od ljudi; i stidom od apostola i svetitelja i mučenika, koji se ne postideše svoje vere pred carevima i knezovima i mudracima ovoga sveta. Još se vera naša kuša stradanjem i bedom. To je oganj, u kome naša vera ili ima da sagori kao slama ili da se prekali kao žeženo zlato. Ovome kušanju odolećemo, ako se budemo sećali Hrista raspetog na krstu za nas, i tolikih hiljada stradalnika za veru, koji strpljenjem sve pobediše i izađoše iz ognja zlato što se kroz vekove sija među angelima i među ljudima. Još se naša vera kuša smrću, smrću naših srodnika i prijatelja, i smrću ljudskom u opšte. To je oganj ljuti, ukome je mnogi sagoreo svoju veru. Je li smrt kraj svega? Nije, veruj; ona je početak svega; početak novog, pravog života. Veruj u Vaskrsenje Hristovo, i veruj u zagrobni život, i veruj u opšte vaskrsenje i Strašni Sud. O Gospode blagi, utvrdi veru u nama i pomiluj nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

Sledeći praznik · za 6 dana

Crveno slovo

Crveno slovonedelja, 21. jul

Pokušajte