sreda
24. jul
11. jul po starom kalendaru
Spomen dana
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.
sreda
11. jul po starom kalendaru
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.

Ova svetiteljka praznuje se 16. septembra, kada je i postradala. Na ovome mestu pak spominje se čudotvorstvo njenih česnih moštiju, projavljeno za vreme IV Vaseljenskog Sabora u Halkidonu. Taj Sabor bi sazvan u vreme cara Markijana i Pulherije 451. god. posle smrti cara Teodosija Mlađeg. Povod za saziv ovoga Sabora dala je jeres Dioskora patrijarha Aleksandrijskog i Evtihija arhimandrita Carigradskog, koji su rasprostirali lažno učenje kao da u Hristu Gospodu nisu bile dve prirode, božanska i čovečanska, no samo jedna, božanska. Na ovome Saboru najvidniju su ulogu igrali Anatolije patrijarh Carigradski i Juvenalije patrijarh Jerusalimski. Pošto se prepirkama i dokazivanjima s obe strane ne može doći ni do kakvog opredeljenog rešenja, to patrijarh Anatolije predloži, da i pravoslavni i jeretici napišu svoje veroispovedanje, pa da ih polože u kovčeg, u kome stajahu mošti sv. Efimije. Na to se svi saglasiše. Dva veroispovedanja budu, dakle, napisana i postavljena na prsi velikomučenice, kovčeg zatvoren i carskim pečatom zapečaćen, još i straža vojnička postavljena. Tada svi provedoše tri dana u postu i molitvi. Četvrtoga dana, kada grob otvoriše, videše pravoslavno veroispovedanje u desnoj ruci svetiteljke, a jeretičko pod njenim nogama. Tako se spor Božjom silom rešiu korist Pravoslavlja. U vreme cara Iraklija mošti sv. Efimije budu prenete iz Halkidona u Carigrad, u crkvu njenoga imena, blizu hipodroma. Ikonoborni car Lav Isavrjanin naredi te se te mošti bace u more; no čudesnim načinom kovčeg bi prenesen na ostrvo Limnos i položen u crkvu sv. muč. Glikerije. Tek u vreme carice Irine kovčeg s moštima ponovo bude vraćen u Carigrad na svoje staro mesto. Iz ovih moštiju s vremena na vreme tekla je krv, koja je pomagala bolnim i nevoljnim.
Velika kneginja ruska, pre krštenja zvana Olga. Žena kneza Igora. Krštena u Carigradu od patrijarha Polievkta. Velika revniteljka vere pravoslavne u Rusiji. Upokojila se 969. god.
Rodom iz Elbasana. Bio ženjen i imao dece. Zavaran od Turaka on primi Islam i nasilno prevede i decu svoju u Islam, osim jednog sina,koji odbeže u Sv. Goru i zamonaši se. Nikodim ode u Sv. Goru, da dovede sina natrag, no Sv. Gora na njega učini takav utisak, da se on pokaja, vrati u veru Hristovu i zamonaši. Tri godine je oplakivao svoje odstupništvo, pa se najzad reši da se vrati u Albaniju, da otkaje svoj greh tamo gde ga je i učinio. Vrati se, dakle, izjavi pred Turcima, da je on hrišćanin i bi posečen 11. jula 1722. god. Njegove čudotvorne mošti i danas leže cele i celebne.
Rodom iz Vriula u Maloj Aziji. U 17 godina nasilno poturčen. Imao sličnu sudbu kao i sv. Nikodim. Kada se kao Turčin javio svojoj majci, ova mu vikne: „odlazi od mene, ne poznajem te. Ja sam te rodila kao hrišćanina a ne kao Turčina.“ On se gorko pokaja, ode u Sv. Goru i tamo u skitu sv. Ane zamonaši se. Rešen da pogine za Hrista i time opere svoj greh on ode opet u Vriul, gde postrada. Posečen za Hrista od Turaka u svom mestu rođenja 11. jula 1820. god. u 21 god. svojoj.
Pokajnike Gospod ljubi, On za njih postrada, Na kajanje On grešnike, Priziva i sada. Pokajnica Olga beše, Krštenjem se rodi, I od tame narod ruski Krstom oslobodi. A Nikodim Elbasanac Hrista se odvrati, Pokaja se, povrati se, I greh krvlju plati. Nektarije iz Azije, Cvetak još nezreli, Poturči se iz neznanja, Angele ucveli. Pokaja se, i tugova, Potok suza proli, I smrt više od života, Smrt bolnu zavoli. Čalmu skide pa je vrže Pred groznog sudiju – Ode glava za krst časni Svetom Nektariju. Pokajnike Hristos ljubi I ljubiće dovek. Ko je Hristu tako mio Ka’ pokajan čovek?
Promena sreće najteže udara kad udari iznenadno. No onaj ko očekuje udarce, i unapred se oruža protiv njih, zar može biti iznenađen? Car Karlo Veliki zapovedio je bio svojim sinovima da uče neki zanat, a kćeri da uče presti vunu, da bi se imali čim hraniti – ako se sreća promeni. Proslavljeni Velizar, veliki vojvoda veliki pobedilac, bi od zavidljivaca oklevetan kod cara, i na osnovu kleveta oslepljen, a imanje mu sve oduzeto. Slepi Velizar seđaše pred kapijom Rima i prosaše milostinju govoreći mimoprolaznicima: „udelite Velizaru, koga sreća visoko uzdiže, a zavist obori i očiju liši!“ Nije li čovjek na vojsci na zemlji? govori pravedni Jov (7, 1). Treba, dakle, biti kao budan stražar i spreman za sve što se može dogoditi. A šta se ne može čoveku dogoditi? I još: u svakoj muci imati nadu u Boga. Pravedni Jov na đubrištu i u gnoju uzvikuje: gle, i da me ubije, opet ću se uzdati u nj (13, 15)!
Da sozercavam čudesno prosvetlenje lica Mojsejeva (II Mojs. 34), i to: 1. kako se Mojseju, posle razgovora s Bogom na Sinaju, lice prosvetli svetlošću; 2. kako narod vide i ne smede pristupiti k Mojseju, te on stavi pokrivalo na lice svoje; 3. kako se od srdačne molitve i opštenja s Bogom lice u bogougodnika prosvetljava.
o poslušnosti i poniznosti
Tako vi mladi slušajte starješine, a svi se slušajte među sobom, i stecite poniznost. (I Pet. 5, 5) Evo načela prave sabornosti pravoslavne! Ona se zasniva na bezuslovnoj poslušnosti mlađih prema starijima, i na uzajamnoj poslušnosti ravnih među sobom, i na smernosti i starijih i mlađih. Poniznost je dobra reč, no još bolja je smernost, a najbolja smirenomudrije; upravo smirenomudrije odgovara tačno grčkoj reči, koju je apostol i upotrebio u svojoj poslanici, a smirenomudrije označava nisko mišljenje o sebi a visoko o Bogu, i neprestano priznanje nemoći svoje, neznanja svoga, zlobe svoje, nedostojanstva svoga, a neprestano priznanje Božje moći, Božje mudrosti, Božje milosti, i Božjeg dostojanstva. Bog je jedini car ljudi. Zato se Bog i protivio želji naroda izrailjskog, da im se postavi car od ljudi. Bog caruje, a ljudi služe Bogu. I oni koji starešuju i oni koji se pokoravaju podjednako su sluge Božje. Kad se zna i prizna, da je Bog car a svi ljudi sluge Božje, onda je time postavljen temelj sabornosti, temelj društvu angelskom. Na tome temelju onda zida se dom Božji, društvo angelsko, pomoću poslušnosti mlađih prema starijima, i na uzajamnoj poslušnosti ravnih među sobom, i na smirenomudriju svih. Ovim načinom izbegavaju se dva strašna zla u svetu: tiranija, t. j. nasilno vladanje jednoga nad svima, i anarhija, tj. mnogovlašće, izbegava se monotiranija i politiranija. Načelo sabornosti načelo je organsko, tj. životno. To je načelo uzajamne službe, uzajamne pomoći i uzajamne ljubavi. Neka nas Bog umudri, braćo, da pribegnemo ovom spasonosnom načelu u životu našem. Gospode Isuse, poslušni i smerni Čovekoljubče, usadi u nama i ukrepi poslušnost zakonu Tvom, i uzajamnu poslušnost iz ljubavi, i smirenomudrije pred neiskazanom silom i mudrošću Tvojom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sledeći praznik · za 6 dana
Crveno slovoutorak, 30. jul