petak
5. septembar
23. avgust po starom kalendaru
Spomen dana
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.
petak
23. avgust po starom kalendaru
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.

Ovaj sveti muž beše sluga u sv. Dimitrija, vojvode Solunskog. Kada sv. Dimitrije bi posečen od cara Maksimijana, Lup umoči u krv mučenikovu skut svoje haljine i prsten svoj. Tom haljinom i prstenom činjaše Lup mnoga čudesa u Solunu isceljujući ljude od svake muke i neduga. To saznade car Maksimijan, koji se tada još bavljaše u Solunu, pa zapovedi, da se Lup muči i ubije. No vojnici koji potrgoše oružje na Lupa, okretoše isto jedan protiv drugog i ljuto se izranjaviše. Kako Lup još ne beše kršten, ma da beše hrišćanin, to se on moljaše Bogu, da Bog nekako ustroji njegovo krštenje pre smrti. Utom se iznenadno proli voda iz oblaka na svetog mučenika, i tako on primi krštenje sviše. Posle velikih muka bi posečen i preseli se u carstvo nebesko.
Iz Male Azije poslan sv. Polikarpom u Galiju na propoved. Postao prvi episkop Lionski, i preveo mnogo neznabožaca u Hrišćanstvo. Za vreme gonjenja hrišćana 177. god. i Potin bi izveden na sud; upravo donet na rukama, jer beše star 90 godina. „Ko je Bog hrišćanski?“ upita ga prokonsul. „Uznaćeš, ako se udostojiš toga“, odgovori mu starac Potin. Neznabošci navališe na njega sa štapovima i kamenjem, i tukoše ga bez milosti. Bačen u tamnicu sv. Potin skonča od uboja posle 2 dana, i preseli se u carstvo nebesko.
%20(04).jpg?width=480)
U mladosti bio učenik sv. Polikarpa, učenika apostolskog, koji ga posla u Galiju na propoved. Posle mučeničke smrti sv. Potina bi Irinej postavljen za episkopa. U svojim mnogobrojnim spisima Irinej je čas izlagao veru pravoslavnu čas je opet branio od jeretika. Postradao za Hrista u vreme cara Severa 202. god. sa mnogim hiljadama hrišćana (19.000).
Postradao u Marselju u III stoleću. Posle ljutih muka, bačen u tamnicu, gde obrati stražare u veru Hristovu. Raspet na krstu skončao.

Plemić engleski. Skrio u svome domu hrišćanskog sveštenika u vreme gonjenja, i od ovoga poučen bio veri Hristovoj. Tada on dade svoje odelo svešteniku, a on se obuče kao sveštenik i predade se mučiteljima. Osuđen na smrt on i svoga dželata privoli veri Hristovoj.
Prekrasna je loza sa granama rodnim, Sa rodom mirisnim, rodom blagorodnim; Roditelj je divan u porodu svome. Sinovi su slava braku telesnome. Al’ lepša od loze i braka plodnoga Duhovna su deca, od Duha Svetoga. Polikarp preslavni dva imaše sina: Svetog Irineja i svetog Potina, To mu deca behu duhom a ne telom, Uvenčani slavom večnom, neuvelom. Polikarp ih Duhom Božjim preporodi, Te mu draži behu nego da ih rodi. Obojicu diže, mudrošću opremi, Na propoved oba u Galiju spremi. Dve žrtve ugodne, dva jagnjeta čista, Na zaklanje dade za Raspetog Hrista Dva vesnika mudra novoga Siona, Dve vladike hrabre krštenog Liona Irinej i Potin proslaviše Boga i duhovnog oca, Polikarpa, svoga. Junački stajaše, mučenički paše, i pred blagog Hrista uvenčani staše.
Tajanstvena sila krsta, ma koliko da je neobjašnjiva istinita je i besporna. Još sv. Zlatoust govori o običaju svoga vremena, da se stavlja znak krsta „na carsku diademu, na ukras vojnika, na članove tela, i to: na glavu, prsa, i srce, a isto tako na žrtvenike i na postelje. Ako je nužno, veli on, izagnati demone, mi upotrebljujemo krst, a isto tako on pomaže za iscelenje bolesti.“ Sv. Benedikt osenio je krsnim znakom staklo, u kome je bio otrov, i staklo je prslo kao od udara kamena. Sv. Julijan prekrstio je podnetu mu čašu s otrovom, i ispio otrov ne osetivši nikakve muke u telu svome. Sv. mučenica Vasilisa Nikomidijska ogradila je sebe krsnim znakom, stala posred plamena i ostala nepovređena. Sv. muč. Avdon i Senis prekrstiše se, kada ljute zverove na njih pustiše, i zverovi postaše nenasrtljivi i krotki kao jaganjci. Protiv velikih iskušenja demonskih krsno znamenje bilo je najsilnije oružje u drevnih podvižnika, kao što je i danas. Najgroznija strašilišta đavolska rasejavala su se u ništa kao dim, samo kad bi se čovek prekrstio. Tako je blagovoleo sam Gospod Isus Hristos, da negdašnjem znaku zločina i srama, krstu, da posle Svoga Raspeća na krsnom drvetu svepobednu silu i moć.
Da sozercavam brzo napredovanje zla u duši Saulovoj od kad odstupi od Boga (I Sam. 22), i to: 1. kako se baci kopljem na Davida; 2. kako se baci kopljem na Jonatana, sina svoga: 3. kako ubi 85 sveštenika u jedan dan podozrevajući ih da su uz Davida; 4. kako u svako vreme i kod svakog jedan nepokajan greh prema Bogu povlači mnoge druge grehove.
o Jovanu Preteči, kako ga proreče Isaija
Glas vapijućeg u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite u pustinji staze Bogu našemu. (Isa. 40, 3) Kad car hoće da poseti neko mesto, on pušta napred vesnike svoje. Neobičnom Caru priliči i neobičan vesnik. Caru Hristu vesnik u pustinji bio je Mojsej, u Jerusalimu proroci, u Nazaretu arhangel, u Vitlejemu istočni mudraci, na Jordanu Jovan. Nikada nijedan car u rodu čovečjem nije imao takve vesnike. Sveti Jovan Krstitelj bio je tako isto neobičan i osobit kao i drugi vesnici Hristovi. On je bio glas vapijući u dvostrukoj pustinji: u Jordanskoj i u ljudskoj. Kao što je Jordanska pustinja bila besplodna i suha, tako je i pustinja ljudskog duha bila besplodna i suha. Jovan nije mogao ozeleniti i oplodotvoriti ljudsku pustinju, no on ju je krčio i orao, i tako prigotovljavao zemlju i uravnjavao tle za velikog Sejača, koji dolazeći nosi Sobom i seme i dažd – seme nauke da poseje i dažd blagodati sviše da ozeleni i oplodotvori. Pokajanjem je Jovan prigotovljavao put a krštenjem u vodi uravnjavao staze. I put i staze – to su duše ljudske. Pokajanjem su se duše ljudske prigotovljavale da prime seme Hristovo, a krštenjem u vodi – da to seme zariju duboko u zemlju srca svoga. Oholi i ništi kad se nagi pogruze u vodu svi su ujednačeni, uravnjati u ništavilu svome pred veličanstvom preslavnoga Hrista Spasitelja. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu. Ovde nije reč o dolinama i bregovima zemaljskim nego o ništim ljudima i oholim ljudima. Kao što su mrtvaci u groblju pred očima živoga čoveka svi jednaki, tako su i svi grešnici, ništi i oholi, robovi i gospodari, jednaki pred Bogom živim. Takvo čudesno viđenje vide Isaija, sin Amosov, prorok Boga živoga, Boga jedinog i istinitog. O Gospode, Care nebeski, kome se voinstva nebeska klanjaju dan i noć, prizri još jedanput na ništavilo naše, i zbog poniženja Tvoga i stradanja Tvoga za nas spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sledeći praznik · za 6 dana
Crveno slovočetvrtak, 11. septembar
Voda