Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
1. Korinćanima 15
O Vaskrsenju Hristovom i vaskrsenju mrtvih.
1
Ali vam napominjem, braćo, Jevanđelje koje vam propovijedah, koje i primiste, u kome i stojite,
2
Kroz koje se i spasavate, ako držite onako kako vam propovijedah, osim ako uzalud ne povjerovaste.
3
Jer vam najprije predadoh što i primih, da Hristos umrije za grijehe naše po Pismu,
4
I da bi pogreben, i da je ustao treći dan, po Pismu,
5
I da se javio Kifi, zatim Dvanaestorici;
6
Potom se on javio odjednom više od pet stotina braće, od kojih su većina i sada živi, a neki se upokojiše.
7
Potom se javio Jakovu, zatim svima apostolima;
8
A poslije sviju, kao kakvom nedonoščetu, javio se i meni.
9
Jer sam ja najmanji od apostola, koji nisam dostojan nazvati se apostol, zato što gonih Crkvu Božiju.
10
No blagodaću Božijom jesam što jesam, i blagodat njegova koja je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja, nego blagodat Božija koja je sa mnom.
11
Bilo, dakle, ja, bilo oni, tako propovijedamo, i tako povjerovaste.
12
A ako se Hristos propovijeda da je ustao iz mrtvih, kako neki među vama govore da nema vaskrsenja mrtvih?
13
A ako nema vaskrsenja mrtvih, to ni Hristos nije ustao.
14
A ako Hristos nije ustao, onda je prazna propovijed naša, pa prazna i vjera vaša.
15
A pokazujemo se i lažni svjedoci Božiji što svjedočismo protiv Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse, ako, dakle, mrtvi ne ustaju.
16
Jer ako mrtvi ne ustaju, to ni Hristos nije ustao.
17
A ako Hristos nije ustao, uzalud vjera vaša; još ste u grijesima svojim.
18
Onda i oni koji usnuše u Hristu, propadoše.
19
I ako se samo u ovome životu nadamo u Hrista, jadniji smo od sviju ljudi.
20
No zaista je Hristos ustao iz mrtvih, te postade prvenac onih koji su umrli.
21
Jer pošto je kroz čovjeka smrt, kroz čovjeka je i vaskrsenje mrtvih.
22
Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti.
23
No svaki u svome redu: prvenac Hristos, potom, o njegovu dolasku, oni koji su Hristovi;
24
Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.
25
Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje.
26
Posljednji neprijatelj ukinuće se – smrt.
27
Jer sve pokori pod noge njegove. A kada kaže da mu je sve pokoreno, očigledno, osim Onoga koji mu pokori sve.
28
A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.
29
Inače, šta će činiti oni koji se krštavaju za mrtve; ako mrtvi uopšte ne vaskrsavaju? Zašto se i krštavaju za mrtve?
30
Zašto se i mi izlažemo opasnosti svaki čas?
31
Svaki dan umirem, tako mi, braćo, vaše pohvale, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našem.
32
Jer ako se po čovjeku borih sa zvjerovima u Efesu, kakva mi je korist? Ako mrtvi ne ustaju – da jedemo i pijemo, jer sutra ćemo umrijeti!
33
Ne varajte se: Zli razgovori kvare dobre običaje.
34
Otrijeznite se kao što treba, i ne griješite; jer neki ne poznaju Boga; na sramotu vama kažem.
35
Ali reći će neko: Kako će ustati mrtvi? I u kakvom će tijelu doći?
36
Bezumniče, ono što ti siješ neće oživjeti ako ne umre.
37
I što siješ, ne siješ tijelo koje će nastati, nego golo zrno, bilo pšenično ili neko drugo.
38
A Bog mu daje tijelo kako hoće, i svakome sjemenu svoje tijelo.
39
Nije svako tijelo isto tijelo, nego je drugo tijelo čovječije, a drugo tijelo životinjsko, a drugo riblje, a drugo ptičije.
40
I postoje tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska; ali je druga slava nebeskih, a druga zemaljskih.
41
Druga je slava sunca, a druga slava mjeseca, i druga slava zvijezda, jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
42
Tako i vaskrsenje mrtvih: sije se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti;
43
Sije se u beščašću, ustaje u slavi; sije se u nemoći, ustaje u sili;
44
Sije se tijelo duševno, ustaje tijelo duhovno. Postoji tijelo duševno i postoji tijelo duhovno.
45
Tako je i napisano: Prvi čovjek Adam postade duša živa, a posljednji Adam duh koji oživljuje.
46
Ali nije prvo duhovno, nego duševno, potom duhovno.
47
Prvi čovjek je od zemlje, zemljan; drugi čovjek je Gospod sa neba.
48
Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski.
49
I kao što nosismo sliku zemljanoga, tako ćemo nositi i sliku nebeskoga.
50
A ovo kažem, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti Carstva Božijega, niti raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost.
51
Evo vam kazujem tajnu: Svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se promijeniti,
52
Ujedanput, u trenu oka, pri posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti.
53
Jer treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
54
A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti ona riječ što je napisana: Pobjeda proždrije smrt.
55
Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda?
56
A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon.
57
A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.
58
Zato, braćo moja mila, budite čvrsti, nepokolebivi, napredujte neprestano u djelu Gospodnjem, znajući da trud vaš nije uzalud u Gospodu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.