Amos 6

Teško bezbrižnima u Sionu i onima koji su bez straha u gori Samarijskoj, koji su na glasu između poglavica narodima, ka kojima dolazi dom Izrailjev.

Prođite u Halnu i vidite, i odande idite u veliki Emat, poslije siđite u Gat Filistejski. Je li koje carstvo bolje od ovijeh? Jesu li im međe prostranije od vaših međa?

Teško vama koji mislite da je daleko zli dan, a primičete stolicu na kojoj je nasilje;

Koji liježete na odrima od slonove kosti i pružate se na posteljama svojim, i jedete jaganjce iz stada i teoce ugojene;

Koji pjevate uza psaltire, i izmišljate sprave muzičke kao David;

Koji pijete vino velikim čašama, i mažete se skupocjenijem mirisima, a ne marite za polom Josifov.

Zato će sada otići u ropstvo među prvima koji će otići u ropstvo, i prestaće radost onijeh koji se goste.

Zakle se Gospod Gospod sobom, govori Gospod Bog nad vojskama: Ja se gadim na ponos Jakovljev i mrzim na dvorove njegove; zato ću predati grad i sve što je u njemu.

I ako deset ljudi ostane u jednoj kući, umrijeće.

I kad uzme koga stric mu ili koji će ga spaliti da iznese kosti njegove iz kuće, reći će onome koji bude u kutu u kući: Ima li još ko kod tebe? A on će reći: Nema nikoga. A on će reći: Muči; jer ne pominjaše imena Gospodnjega.

Jer, evo, Gospod zapovijeda i udariće dom veliki da se razvali i mali dom da popuca.

Trče li konji po stijeni i ore li se volovima? Jer vi pretvoriste sud u žuč, i plod od pravde u pelen.

Vi se radujete onome što nije ništa, i govorite: Nijesmo li svojom snagom dobili rogove?

Jer, gle, ja ću podignuti na vas, dome Izrailjev, govori Gospod Bog nad vojskama, narod koji će vas pritijesniti od ulaska u Emat do potoka u pustinji.