Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
Efescima 4
Jedinstvo Duha i vjere u Crkvi. Služenje u izgrađivanju Tijela Crkve. Život novog čovjeka.
1
Molim vas, dakle, ja sužanj u Gospodu, da se vladate dostojno zvanja na koje ste pozvani,
2
Sa svakom smirenošću i krotošću, sa dugotrpljenjem, podnoseći jedan drugoga u ljubavi,
3
Starajući se da čuvate jedinstvo Duha svezom mira:
4
Jedno tijelo, jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednu nadu zvanja svojega;
5
Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje,
6
Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, kroza sve, i u svima nama.
7
A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova.
8
Zato veli: Uzišavši na visinu zaplijeni plijen i dade darove ljudima.
9
A ono „uziđe“ šta je, osim da prvo i siđe u najdonja mjesta zemlje?
10
Onaj koji siđe to je isti koji i uziđe više sviju nebesa da ispuni sve.
11
I On dade jedne kao apostole, a druge kao proroke, jedne kao jevanđeliste, a druge kao pastire i učitelje,
12
Za usavršavanje svetih u djelu služenja, za sazidanje tijela Hristova;
13
Dok ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta punoće Hristove;
14
Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar učenja, obmanom ljudskom, i lukavstvom radi dovođenja u zabludu;
15
Nego da budemo istinski u ljubavi da u svemu uzrastemo u Onoga koji je glava – Hristos.
16
Od koga sve tijelo, sastavljano i povezivano pomoću svih zglavaka, tako da jedan drugog potpomaže po mjeri svakog pojedinog člana, čini da tijelo raste na izgrađivanje samoga sebe u ljubavi.
17
Ovo, dakle, govorim i svjedočim u Gospodu da više ne živite kao što žive i ostali neznabošci u praznoumlju svome,
18
Pomračenih misli, otuđeni od života Božijega zbog neznanja koje je u njima, zbog okamenjenosti srca njihovoga.
19
Oni otupjevši predadoše sebe razuzdanosti pa čine svaku nečistotu s pohlepom.
20
A vi tako ne upoznaste Hrista,
21
Ako li ga čuste i u Njemu naučeni biste, kao što i jeste istina u Isusu,
22
Da vi odbacite raniji način života staroga čovjeka, koji propada u željama varljivim,
23
A da se obnavljate duhom uma svojega,
24
I obucite se u novoga čovjeka, sazdanoga po Bogu u pravednosti i svetosti istine.
25
Zato odbacivši laž, govorite istinu svaki sa svojim bližnjim; jer smo udovi jedan drugome.
26
Gnjevite se, ali ne griješite; sunce da ne zađe u gnjevu vašemu;
27
Niti dajite mjesta đavolu.
28
Kradljivac neka više ne krade, nego bolje neka se trudi da radi svojim rukama ono što je dobro, da bi imao davati onome kome je potrebno.
29
Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vaših, nego samo dobra za izgrađivanje onoga što je potrebno, da donese blagodat onima koji slušaju.
30
I ne žalostite Svetoga Duha Božijega, kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja.
31
Svaka gorčina i gnjev i ljutina i vika i hula sa svakom zlobom, neka su daleko od vas.
32
A budite među sobom blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.