Stari zavet · Zakonske knjige
Levitska 17
Određivanje mjesta za žrtve. Zabranjeno jesti krv.
1
Još reče Gospod Mojsiju govoreći:
2
Kaži Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevijem, i reci im: Ovo je zapovjedio Gospod govoreći:
3
Ko god od doma Izrailjeva zakolje vola ili jagnje ili kozu u okolu, ili ko god zakolje izvan okola,
4
A ne dovede na vrata šatora od sastanka, da prinese prinos Gospodu pred šatorom Gospodnjim, kriv je za krv; prolio je krv; zato da se istrijebi onaj čovjek iz naroda svojega.
5
Zato sinovi Izrailjevi neka dovedu žrtve svoje, koje bi klali u polju, neka ih dovedu Gospodu na vrata šatora od sastanka k svešteniku, i neka prinesu žrtve zahvalne Gospodu.
6
I sveštenik neka pokropi krvlju po oltaru Gospodnjem na vratima šatora od sastanka, i salo neka zapali na ugodni miris Gospodu.
7
I neka više ne prinose žrtve svoje đavolima, sa kojima oni čine preljubu. Ovo neka im bude zakon vječan od koljena na koljeno.
8
Zato im reci: Ko bi god od doma Izrailjeva ili između stranaca koji se bave među njima prineo žrtvu paljenicu ili drugu žrtvu,
9
A ne bi je doveo na vrata šatora od sastanka da je prinese Gospodu, taj čovjek da se istrijebi iz naroda svojega.
10
I ko bi god od doma Izrailjeva ili između stranaca koji se bave među njima jeo kakve god krvi, okrenuću lice svoje nasuprot onomu čovjeku koji bude jeo krvi, i istrijebiću ga iz naroda njegova.
11
Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća.
12
Zato rekoh sinovima Izrailjevim: Niko između vas da ne jede krvi; ni došljak koji se bavi među vama da ne jede krvi.
13
I ko bi god između sinova Izrailjevih ili između došljaka koji se bave kod njih ulovio zvjerku ili pticu, koja se jede, neka iscijedi krv iz nje, i zaspe je zemljom.
14
Jer je duša svakoga tijela krv njegova, to mu je duša. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: Krvi nijednoga tijela ne jedite, jer je duša svakoga tijela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrijebi.
15
A ko bi jeo meso od životinje koja crkne ili koju raskine zvjerka, bio domorodac ili došljak, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biće nečist do večera, a poslije će biti čist.
16
Ako li ih ne opere, i tijela svojega ne okupa, nosiće bezakonje svoje.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.