Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
1. Solunjanima 2
Apostolovo bogougodno vladanje u Jevanđelju. Podsticaj na vladanje dostojno Boga.
1
Jer i sami, braćo, znate da dolazak naš k vama nije bio uzalud;
2
Nego, pošto najprije stradasmo i ponižavani bismo u Filipima, kao što znate, mi se osmjelismo u Bogu našem da vam kazujemo Jevanđelje Božije uz veliku borbu.
3
Jer naša propovijed nije od zablude, niti od nečistote, ni u lukavstvu,
4
Već kao što nas je Bog provjerio da smo sposobni da nam se povjeri Jevanđelje, tako govorimo, a ne kao oni koji ugađaju ljudima, nego Bogu koji ispituje srca naša.
5
Jer, kao što znate, nikada ne nastupasmo radi laskanja, niti zbog pohlepe – Bog je svjedok;
6
Ne tražeći slave od ljudi, ni od vas ni od drugih.
7
Mogli smo vam biti na teretu kao Hristovi apostoli; međutim, bijasmo blagi među vama kao dojilja kada neguje svoju djecu.
8
Tako smo čeznuli za vama, da smo gotovi bili dati vam ne samo Jevanđelje Božije nego i duše naše, zato što nam bijaste omiljeli.
9
Jer vi, braćo, pamtite trud naš i napor; jer dan i noć radeći da ne bismo bili na teretu ikome od vas, propovijedasmo vam Jevanđelje Božije.
10
Vi i Bog ste svjedoci kako se sveto i pravedno i neporočno vladasmo pred vama koji vjerujete.
11
Kao što znate kako svakog pojedinog od vas, kao otac djecu svoju,
12
Preklinjasmo vas i hrabrismo i svijedočismo, da se vladate dostojno Boga, koji vas priziva u svoje Carstvo i slavu.
13
Toga radi i mi neprestano zahvaljujemo Bogu, što primivši riječ Božiju koju od nas čuste, prihvatiste je ne kao riječ čovječiju, nego – što zaista i jeste – kao riječ Božiju, koja i djejstvuje u vama vjerujućima.
14
Jer vi, braćo, postadoste slični Crkvama Božijim koje su u Judeji u Hristu Isusu, zato što i vi propatiste od svojih sunarodnika isto što i oni od Judejaca,
15
Koji ubiše i Gospoda Isusa i svoje proroke, i nas progoniše, i Bogu ne ugađaju, i protivni su svima ljudima,
16
Sprečavajući nas da govorimo neznabošcima da bi se spasli; i kroz to za svagda da navrše mjeru grijehova svojih, ali ih na kraju sustiže gnjev.
17
A mi, braćo, odvojivši se od vas za neko vrijeme, licem a ne srcem, još više s velikom željom nastojasmo da vidimo lice vaše.
18
Zato htjedosmo doći k vama – bar ja Pavle nekoliko puta – i spriječi nas satana.
19
Jer ko je naša nada ili radost ili vijenac hvale? Zar niste to i vi pred Gospodom našim Isusom Hristom o njegovu dolasku?
20
Jer ste vi naša slava i radost.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.