Pređi na sadržaj
2. Korinćanima 11 od 13

Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)

2. Korinćanima 1

Pozdrav. Zahvalnost Bogu za utjehu u nevoljama. Hristos je Božije Amin i naše utvrđenje.

1
Pavle, apostol Isusa Hrista po volji Božijoj, i brat Timotej, Crkvi Božijoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u čitavoj Ahaji:
2
Blagodat vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospoda Isusa Hrista.
3
Blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe,
4
Koji nas tješi u svakoj nevolji našoj da bismo mi mogli tješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same tješi Bog;
5
Da kao što su stradanja Hristova obilna u nama, tako je kroz Hrista obilna i utjeha naša.
6
Ako li se mučimo, za vašu je utjehu i spasenje, koje se postiže podnošenjem onih istih stradanja koja i mi trpimo; ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenje;
7
I nadanje je naše pouzdano za vas, znajući da kao što ste zajedničari stradanja, tako ste i utjehe.
8
Jer nećemo, braćo, da ne znate o nevolji našoj koja nam se dogodi u Aziji, da suviše bijasmo opterećeni, preko moći, tako da smo bili u nedoumici i za život;
9
Čak sami u sebi osudu na smrt doživjesmo, da se ne bismo uzdali u sebe nego u Boga koji podiže mrtve,
10
Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja, u koga se nadamo da će nas i opet izbaviti,
11
Uz pomoć i vaše molitve za nas, da od mnogih lica bude uzneta za nas izobilna blagodarnost Bogu, zbog našeg blagodatnog dara.
12
Jer je ovo naša hvala, svjedočanstvo savjesti naše, da u prostoti i iskrenosti Božijoj, ne po mudrosti tjelesnoj, nego po blagodati Božijoj živjesmo u svijetu, a osobito prema vama.
13
Jer vam drugo ne pišemo nego što čitate i što razumijete, a nadam se da ćete i do kraja razumjeti,
14
Kao što nas unekoliko i razumjeste, da smo mi vaša hvala, kao i vi naša, u dan Gospoda Isusa.
15
I u ovom pouzdanju htjedoh doći prvo vama, da drugu blagodat imate;
16
I poslije vas da odem u Makedoniju, i opet iz Makedonije da dođem vama, i vi da me otpratite u Judeju.
17
Želeći, dakle, ovo zar lakomisleno postupih? Ili ovo što se odlučujem, po tijelu se odlučujem, da bude kod mene i da da, i ne ne?
18
Ali je Bog vjeran, da riječ naša vama ne postade da i ne.
19
Jer Sin Božiji Isus Hristos, kojega mi vama propovijedasmo, ja i Siluan i Timotej, ne postade da i ne, nego u Njemu postade da.
20
Jer koliko je obećanja Božijih, u Njemu su da, i u Njemu su Amin, Bogu na slavu kroz nas.
21
A Bog je onaj koji nas utvrđuje s vama u Hristu, i koji nas pomaza,
22
Koji nas i zapečati, i dade zalog Duha u srca naša.
23
A ja prizivam Boga za svjedoka na svoju dušu, da štedeći vas ne dođoh više u Korint.
24
Ne kao da gospodarimo nad vjerom vašom, nego smo pomagači vaše radosti; jer u vjeri stojite čvrsto.
Glave · 2. Korinćanima
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte