Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
2. Korinćanima 11
Pavlova propovijed Jevanđelja i stradanja u apostolstvu.
1
O da biste malo potrpjeli bezumlje moje! No i trpite me.
2
Jer revnujem za vas Božijom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da djevojku čistu privedem Hristu.
3
Ali se bojim da kao što Evu prevari zmija lukavstvom svojim, da se tako i misli vaše ne odvrate od prostodušnosti koja je u Hristu.
4
Jer ako neko dođe i propovijeda drugoga Isusa, kojega mi ne propovijedasmo, ili drugi duh primate koji ne primiste, ili drugo Jevanđelje koje ne dobiste – vi to dobro podnosite!
5
A ja mislim da ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola.
6
Jer ako sam i nevješt u riječi, ali nisam u znanju, nego se u svemu pokazasmo vama i svima.
7
Ili grijeh učinih što ponizih sebe da se vi uzvisite, što vam besplatno propovijedah Božije Jevanđelje?
8
Od drugih Crkava oteh, uzevši platu za služenje vama, pa došavši k vama i budući u oskudici, ne dosadih nikome;
9
Jer moju oskudicu popuniše braća što dođoše iz Makedonije; i u svemu čuvah sebe i čuvaću da ne budem vama na teretu.
10
Kao što je istina Hristova u meni, tako se hvala ova neće uzeti od mene u predjelima Ahaje.
11
Zašto? Zato li što vas ne ljubim? Bog zna! A što činim i činiću,
12
Da uklonim povod onima koji traže povoda, da bi se u onome čim se hvale, našli kao i mi.
13
Jer su takvi lažni apostoli, lukavi poslenici, koji se pretvaraju da su apostoli Hristovi.
14
I nikakvo čudo; jer se sam satana pretvara u anđela svjetlosti.
15
Nije, dakle, ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju da su sluge pravednosti, kojima će svršetak biti po djelima njihovim.
16
Opet velim, neka me niko ne smatra bezumnim; uostalom, i kao bezumnog primite me, da se i ja nešto malo pohvalim.
17
A što govorim, ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, hvaleći se na ovakav način.
18
Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću da se hvalim.
19
Jer rado podnosite bezumne, pošto ste mudri;
20
Jer podnosite ako vas neko porobljuje, ako vas neko ždere, ako vam oduzima, ako se nadima, ako vas po obrazu bije.
21
Na sramotu govorim, kao da mi postadosmo nemoćni. No na šta se ko osmjeljuje, po bezumlju govorim, i ja se osmjeljujem.
22
Jesu li Jevreji? I ja sam. Jesu li Izrailjci? I ja sam. Jesu li sjeme Avraamovo? I ja sam.
23
Jesu li sluge Hristove? Kao bezuman govorim, ja sam još više: više sam se trudio, odviše boja podnio, više puta bio u tamnici, često u smrtnoj opasnosti;
24
Od Judejaca sam primio pet puta po četrdeset manje jedan udarac,
25
Tri puta sam bio šiban, jednom kamenovan, tri brodoloma pretrpio, noć i dan proveo na morskoj pučini;
26
Često sam putovao, bio u opasnosti na rijekama, u opasnosti od razbojnika, u opasnosti od svoga roda, u opasnosti od neznabožaca, u opasnosti u gradu, u opasnosti u pustinji, u opasnosti na moru, u opasnosti među lažnom braćom;
27
U trudu i naporu, često u nespavanju, u gladovanju i žeđi, često u postovima, u zimi i golotinji;
28
Pored svega ostaloga, svakodnevni pritisak ljudi na mene, briga za sve Crkve.
29
Ko oslabi, a da i ja ne oslabim? Ko se sablažnjava, a ja da ne gorim.
30
Ako se treba hvaliti, nemoćima svojim ću se hvaliti.
31
Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven vavijek, zna da ne lažem.
32
U Damasku namjesnik cara Arete čuvaše grad Damask želeći da me uhvati,
33
I spustiše me kroz prozor u kotarici preko zida te izbjegoh iz njegovih ruku.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.