Stari zavet · Istorijske knjige
Isus Navin 11
Pobjeda kod Meroma i osvojenje severnog Hanana.
1
A kad to ču Javin, car Asorski, posla k Jovavu, caru Madonskom, i k caru Simronskom i k caru Ahsavskom,
2
I k carevima koji bijahu na sjeveru u gorama i po ravnicama na jugu od Hinerota i u dolini i u Nafat-Doru na zapad,
3
Ka Hananejinu na istoku i zapadu, i Amorejinu i Hetejinu i Ferezejinu i Jevusejinu u gorama, i k Jevejinu pod Ermonom u zemlji Mispi.
4
I izidoše oni i sva vojska njihova s njima, mnogi narod kao pijesak na obali morskoj, i konji i kola mnoga veoma.
5
Svi ti carevi dogovoriše se i dođoše, i stadoše zajedno u oko na vodi Meromu, da udare na Izrailja.
6
A Gospod reče Isusu: Ne boj ih se; jer sjutra u ovo doba ja ću učiniti te će svi biti pobijeni pred Izrailjem; konjma njihovijem ispresijecaj žile, i kola njihova popali ognjem.
7
I izide Isus i sva vojska s njim na njih na vodu Merom iznenada, i udariše na njih.
8
I Gospod ih dade u ruke Izrailju, te ih razbiše i tjeraše ih do Sidona velikoga i do vode Misrefota i do polja Mispe na istok; i tako ih pobiše da ne ostaviše nijednoga živa.
9
I učini im Isus kako mu bješe zapovjedio Gospod: Konjma njihovijem ispresijeca žile, i kola njihova popali ognjem.
10
I vrativši se Isus u to vrijeme, uze Asor i ubi cara njegova mačem; a Asor bješe prije glava svijem tijem carstvima.
11
I pobiše sve živo što bješe u njemu oštrijem mačem sijekući, te ne osta ništa živo; a Asor spališe ognjem.
12
I sve gradove onijeh careva i sve careve njihove uze Isus i isiječe ih oštrijem mačem i pobi ih, kao što bješe zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji.
13
Ali nijednoga grada koji osta u opkopima svojim ne popali Izrailj, osim samoga Asora, koji spali Isus.
14
A sav plijen iz tijeh gradova i stoku pograbiše za sebe sinovi Izrailjevi; samo ljude sve isjekoše oštrijem mačem, te ih istrijebiše, ne ostaviše ništa živa.
15
Kako zapovjedi Gospod Mojsiju, sluzi svojemu, tako Mojsije zapovjedi Isusu, a Isus tako učini; ništa ne izostavi od svega što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju.
16
I tako uze Isus svu tu zemlju, gore i sav južni kraj i svu zemlju Gosensku, i ravnicu i polje, goru Izrailjevu i ravnicu njegovu,
17
Od gore Alaka, koja se pruža k Siru, do Val-Gada u polju Livanskom, pod gorom Ermonom; i sve careve njihove zarobi i pobi ih i pogubi.
18
Dugo vremena vojeva Isus na te careve.
19
Ne bi nijednoga grada koji učini mir sa sinovima Izrailjevijem, osim Jeveja koji življahu u Gavaonu; sve ih uzeše ratom.
20
Jer od Gospoda bi, te otvrdnu srce njihovo da izidu u boj na Izrailja, da bi ih potro i da im ne bi bilo milosti, nego da bi ih istrijebio, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.
21
U to vrijeme dođe Isus, te istrijebi Enakime iz gora, iz Hevrona, iz Davira, iz Anava i iz sve gore Judine i iz sve gore Izrailjeve, s gradovima njihovijem potre ih Isus.
22
Nijedan Enakim ne osta u zemlji sinova Izrailjevih; samo u Gazi, u Tatu i u Azotu ostaše.
23
Tako uze Isus svu zemlju, kao što bješe kazao Gospod Mojsiju; i dade je u našljedstvo Izrailju prema dijelovima njihovijem, po plemenima njihovijem. I zemlja počinu od rata.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.