Isus Navin 9

A kad to čuše svi carevi koji bijahu s ovu stranu Jordana po brdima i po dolinama i po svoj obali Velikoga mora dori do Livana, Hetejin i Amorejin, Hananejin, Ferezejin, Jevejin i Jevusejin,

Skupiše se svi da se složno biju s Isusom i s Izrailjem.

A koji življahu u Gavaonu, čuvši šta učini Isus od Jerihona i od Gaja,

Učiniše i oni prijevaru; jer otidoše i načiniše se poslanici, i uzeše stare torbe na svoje magarce i stare mjehove vinske, poderane i iskrpljene,

I obuću staru i iskrpljenu na noge svoje, i haljine stare na se; i sav hljeb što ponesoše na put bješe suh i pljesniv.

I otidoše k Isusu u oko u Galgalu, i rekoše njemu i ljudima Izrailjcima: Dođosmo iz daljne zemlje; hajde, uhvatite vjeru s nama.

A ljudi Izrailjci rekoše Jevejima: Može biti da sjedite usred nas, pa kako ćemo uhvatiti vjeru s vama?

Ali oni rekoše Isusu: Mi smo sluge tvoje. A Isus im reče: Ko ste i otkuda idete?

A oni mu rekoše: Iz zemlje vrlo daljne dođoše sluge tvoje u ime Gospoda Boga tvojega; jer čusmo slavu njegovu i sve što je učinio u Misiru,

I sve što je učinio dvojici careva Amorejskih, koji bijahu s onu stranu Jordana, Sionu, caru Esevonskom, i Ogu, caru Vasanskom, koji bijaše u Astarotu.

I rekoše nam starješine naše i svi stanovnici naše zemlje govoreći: Uzmite brašnjenice na put, i idite im na susret i recite im: Mi smo sluge vaše, hajde uhvatite vjeru s nama.

Ovo je hljeb naš: vruć smo ponijeli na put od kuća svojih kad smo pošli pred vas, a sad, eto, osušio se i upljesnivio.

A ovo su mjehovi vinski: nalismo nove, i eto su se već poderali; i haljine naše i obuća naša ovešta od daljnoga puta.

I povjerovaše ljudi po brašnjenici, a ne upitaše Gospoda šta će reći.

I Isus učini s njima mir, i zadade im vjeru da će ih ostaviti u životu; i zakleše im se knezovi od zbora.

Ali poslije tri dana kad uhvatiše vjeru s njima, čuše da su im susjedi i da žive usred njih.

Jer pođoše sinovi Izrailjevi i dođoše u gradove njihove treći dan; a gradovi im bijahu: Gavaon i Kefira i Virot i Kirijat-Jarim.

I ne pobiše ih sinovi Izrailjevi, jer im se knezovi od zbora zakleše Gospodom Bogom Izrailjevijem. Ali sav zbor vikaše na knezove.

Tada svi knezovi rekoše svemu zboru: Mi smo im se zakleli Gospodom Bogom Izrailjevijem; zato sada ne možemo dirati u njih.

Učinimo im to, i ostavimo ih u životu da ne dođe gnjev na nas radi zakletve kojom im se zaklesmo.

Još im rekoše knezovi: Neka ostanu u životu, pa neka sijeku drva i nose vodu svemu zboru, kako im knezovi kazaše.

Potom ih dozva Isus i reče im govoreći: Zašto nas prevariste i rekoste: Vrlo smo daleko od vas, kad eto živite usred nas?

Zato sada da ste prokleti i da ste dovijeka robovi i da siječete drva i nosite vodu za dom Gospoda Boga mojega.

A oni odgovoriše Isusu i rekoše: Doista je bilo javljeno slugama tvojim kako je zapovjedio Gospod Bog tvoj Mojsiju, sluzi svojemu, da vam da svu ovu zemlju i da istrijebi sve stanovnike ove zemlje ispred vas; stoga se vrlo pobojasmo životu svojemu od vas i učinismo tako.

A sada, eto, smo ti u ruku; čini što misliš da je dobro i pravo da s nama učiniš.

I učini im tako i sačuva ih od ruku sinova Izrailjevijeh, te ih ne pobiše.

I odredi ih Isus u taj dan da sijeku drva i nose vodu zboru i za oltar Gospodnji do današnjega dana na mjestu koje izbere.