Novi zavet · Poučne knjige (saborne poslanice)
Jakovljeva 1
Pozdrav. O iskušenjima i grijehu. Primanje i izvršavanje riječi Božije.
1
Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Hrista, pozdravlja dvanaest plemena rasijanih po svijetu.
2
Svaku radost imajte, braćo moja, kada padnete u različna iskušenja,
3
3najući da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
4
A trpljenje neka usavršuje djelo, da budete savršeni i potpuni bez ikakvog nedostatka.
5
Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga koji svima daje jednostavno i bez karanja, i daće mu se.
6
Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa; jer koji sumnja, on je kao morski val što ga vjetar podiže i vitla.
7
Jer takav čovjek neka ne misli da će primiti što od Gospoda.
8
Dvojedušan čovjek, nepostojan je u svima putevima svojim.
9
A ponizni brat neka se hvali visinom svojom;
10
A bogataš svojom poniznošću, jer će proći kao cvijet travni.
11
Jer ogrija sunce sa žegom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina propade; tako će i bogataš na putevima svojima uvenuti.
12
Blažen je čovjek koji pretrpi iskušenje, jer kad bude oproban, primiće vijenac života koji Gospod obeća onima koji ga ljube.
13
Nijedan kad je kušan da ne govori: Bog me kuša; jer Bog je neprijemčiv za kušanje zlom, i On ne iskušava nikoga,
14
Nego svakoga iskušava sopstvena želja, koja ga mami i vara.
15
Tada želja zatrudnjevši rađa grijeh, a grijeh učinjen rađa smrt.
16
Ne varajte se, draga braćo moja.
17
Svaki dar dobri i svaki poklon savršeni odozgo je, silazi od Oca svjetlosti, u kojega nema izmjenljivosti ni sjenke promjene.
18
Jer nas je dragovoljno rodio riječju istine, da budemo kao prvina od njegovih stvorenja.
19
Zato, draga braćo moja, neka bude svaki čovjek brz čuti, a spor govoriti i spor gnjeviti se;
20
Jer gnjev čovjekov ne tvori pravdu Božiju.
21
Zato odbacite svaku nečistotu i ostatak zlobe, i s krotošću primite usađenu riječ koja može spasiti duše vaše.
22
Budite pak tvorci riječi, a ne samo slušaoci, varajući sami sebe.
23
Jer ako ko sluša riječ a ne tvori, on je sličan čovjeku koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
24
Jer se ogleda, pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
25
Ali ko pronikne u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne postane zaboravan slušalac nego tvorac djela, taj će biti blažen u djelanju svojemu.
26
Ako ko od vas misli da je pobožan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost uzalud.
27
Pobožnost čista i neporočna pred Bogom i Ocem jeste ova: posjećivati sirote i udovice u nevolji njihovoj, i čuvati sebe neopoganjena od svijeta.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.