Novi zavet · Poučne knjige (saborne poslanice)
Jakovljeva 3
Obuzdavanje jezika. Prava i lažna mudrost.
1
Braćo moja, ne budite mnogi učitelji, znajući da ćemo većma biti osuđeni,
2
Jer svi mnogo griješimo. Ako neko u riječi ne griješi, taj je savršen čovjek, moćan je zauzdati i sve tijelo.
3
Gle, konjima stavljamo uzde u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okrećemo.
4
Eto i lađe, iako su velike i silni ih vjetrovi gone, okreću se malim kormilom onamo kuda hoće onaj koji upravlja.
5
Tako je i jezik mali ud, a hvali se da je veliki. Gle, malena vatra, kako velike stvari zapali!
6
I jezik je vatra, svijet nepravde. Tako se i jezik nalazi među našim udima, prljajući sve tijelo, i paleći tok života našega, i zapaljujući se od pakla.
7
Jer svaki rod zvjerinja i ptica, i gmizavaca i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu,
8
A jezik niko od ljudi ne može ukrotiti; to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga.
9
Njim blagosiljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude stvorene po podobiju Božiju.
10
Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, braćo moja, da ovo tako biva.
11
Zar može iz istog izvora teći slatko i gorko?
12
Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slanu i slatku vodu.
13
Ko je među vama mudar i razuman? Neka pokaže od dobrog ponašanja djela svoja u mudroj krotosti.
14
Ako li imate gorku zavist i svadljivost u srcima svojim, ne hvalite se i ne lažite protiv istine.
15
Ovo nije ona mudrost što silazi odozgo nego zemaljska, čulna, demonska.
16
Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nesloga i svaka zla stvar.
17
A mudrost koja je odozgo, prvo je čista, potom mirna, krotka, poslušna, puna milosti i dobrih plodova, nepristrasna, i nelicemjerna.
18
A plod pravde u miru sije se onima koji mir grade.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.