Jezdra 3

A kad dođe sedmi mjesec i sinovi Izrailjevi bijahu u svojim gradovima, sabra se narod jednodušno u Jerusalim.

Tada usta Isus sin Josedekov, s braćom svojom sveštenicima i Zorovavelj, sin Salatilov, s braćom svojom, i izgradiše oltar Boga Izrailjeva da prinose na njemu žrtve paljenice, kako piše u zakonu Mojsija čovjeka Božijega.

I podigoše oltar na mjestu njegovu, ako i bijahu u strahu od naroda zemaljskih; i prinosiše na njemu žrtve paljenice Gospodu, žrtve paljenice jutrom i večerom;

I praznovaše praznik sjenica, kako je pisano, prinoseći žrtve paljenice svaki dan na broj, kako je uređeno za svaki dan.

A potom prinosiše žrtvu paljenicu svagdašnju, i na mladine i na sve praznike Gospodnje osvećene i od svakoga koji dragovoljno prinošaše prinos Gospodu.

Od prvoga dana mjeseca sedmoga počeše prinositi žrtve paljenice Gospodu, a dom Gospodnji još ne bješe osnovan.

I dadoše novce kamenarima i drvodjeljama, i hranu i piće i ulje Sidonjanima i Tircima da dovoze drva kedrova s Livana u more Jopsko, kako im bješe dopustio Kir, car Persijski.

I druge godine po povratku njihovu k domu Božijemu u Jerusalim, drugoga mjeseca počeše Zorovavelj, sin Salatilov, i Isus, sin Josedekov, i ostala braća njihova, sveštenici i Leviti, i svi koji dođoše iz ropstva u Jerusalim, i postaviše Levite od dvadeset godina i više da nastoje nad poslom oko doma Gospodnjega.

I bi postavljen Isus i sinovi njegovi i braća njegova, i Kadmilo i sinovi njegovi, sinovi Judini, zajedno da nastoje nad poslenicima u domu Božijem, i sinovi Inadadovi i njihovi sinovi i braća njihova Leviti.

I kad zidari polagahu temelj crkvi Gospodnjoj, postaviše sveštenike obučene s trubama i Levite, sinove Asafove, s kimvalima da hvale Gospoda, po uredbi Davida cara Izrailjeva.

I pjevahu naizmjence hvaleći i slaveći Gospoda, jer je dovijeka milost njegova nad Izrailjem. I sav narod podvikivaše iza glasa hvaleći Gospoda što se osnivaše dom Gospodnji.

A mnogi od sveštenika i Levita i glavara domova otačkih, starci koji bijahu vidjeli pređašnji dom, plakahu iza glasa gledajući ovaj dom koji se osnivaše, a mnogi opet podvikivahu od radosti,

Te narod ne mogaše razaznati vike radosne od vike plačne u narodu, jer narod podvikivaše iza glasa, i vika se čujaše daleko.