Jezdra 9

A kad se to svrši, pristupiše k meni knezovi govoreći: Narod Izrailjev i sveštenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih zbog gadova njihovijeh, od Hananeja, Heteja, Ferezeja, Jevuseja, Amonaca, Moavaca, Misiraca i Amoreja.

Jer uzeše kćeri njihove sebi i sinovima svojim, te se pomiješa sveto sjeme s narodima zemaljskim; i ruka sveštenička i glavarska bješe prva u tom prijestupu.

I kad čuh to, razdrijeh haljinu svoju i plašt svoj, i skidoh kosu s glave svoje i bradu svoju, i sjedoh tužan.

I skupiše se k meni svi koji se bojahu riječi Boga Izrailjeva za prijestup onijeh koji dođoše iz ropstva, a ja sjeđah tužan do večernje žrtve.

A o večernjoj žrtvi ustah od jada svojega u razdrtoj haljini i plaštu, i klekavši na koljena svoja, raširih ruke svoje ka Gospodu Bogu svojemu,

I rekoh: Bože moj! Stidim se i sramim se podignuti oči svoje k tebi, Bože moj, jer bezakonja naša namnožiše se svrh glave i krivice naše narastoše do neba.

Od vremena otaca svojih do danas pod krivicom smo velikom, i za bezakonja svoja bismo predani mi i carevi naši i sveštenici naši u ruke carevima zemaljskim pod mač, u ropstvo, u grabež i u sramotu, kao što se vidi danas.

A sada začas dođe nam milost od Gospoda Boga našega, te nam ostavi ostatak i dade nam klin u svetom mjestu svom da bi prosvijetlio oči naše Bog naš i dao nam da malo odahnemo u ropstvu svojem.

Jer roblje smo, ali u ropstvu našem nije nas ostavio Bog naš, nego nam dade te nađosmo milost pred carevima Persijskim davši nam da odahnemo da podignemo dom Boga svojega i opravimo pustoline njegove, i davši nam ogradu u Judeji u Jerusalimu.

Sada, dakle, šta da kažemo, Bože naš, poslije toga? Jer ostavismo zapovijesti tvoje,

Koje si zapovjedio preko sluga svojih proroka govoreći: Zemlja u koju idete da je naslijedite, zemlja je nečista od nečistote naroda zemaljskih, s gadova njihovijeh kojima je napuniše od kraja do kraja u nečistoti svojoj.

I zato kćeri svojih ne dajite za sinove njihove, i kćeri njihovijeh ne uzimajte za sinove svoje, i ne tražite mira njihova ni dobra njihova dovijeka da biste se okrijepili i jeli dobra one zemlje i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim dovijeka.

I poslije svega što dođe na nas za zla djela naša i za veliku krivicu našu, jer si nas, Bože naš, pokarao manje nego što grijesi naši zaslužuju, i dao si nam ostatak ovaki,

Eda li ćemo opet prestupati zapovijesti tvoje i prijateljiti se s ovijem gadnijem narodima? Ne bi li se razgnjevio na nas dokle nas ne bi potro da nijedan ne ostane i ne izbavi se?

Gospode Bože Izrailjev! Ti si pravedan, jer ostasmo ostatak, kao što se vidi danas. Evo, mi smo pred tobom s krivicom svojom, premda se ne može stajati pred tobom za to.