Stari zavet · Proročke knjige malih proroka
Jona 4
Srdit što Bog nije upropastio Nineviju, Jona se urazumljuje.
1
A Joni bi vrlo nedrago, i rasrdi se.
2
I pomoli se Gospodu i reče: Gospode! Ne rekoh li to kad još bijah u svojoj zemlji? Zato šćah prije pobjeći u Tarsis; jer znah da si ti Bog milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem, i kaješ se oda zla.
3
Sada, Gospode, uzmi dušu moju od mene, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.
4
A Gospod reče: Je li dobro što se srdiš?
5
I Jona izide iz grada, i sjede s istoka gradu, i načini ondje kolibu, i sjeđaše pod njom u hladu da vidi što će biti od grada.
6
A Gospod Bog zapovjedi, te uzraste tikva nad Jonom da mu bude sjen nad glavom da mu pomože u muci njegovoj; i Jona se obradova tikvi veoma.
7
Potom zapovjedi Bog, te dođe crv u zoru sjutradan i podgrize tikvu, te usahnu.
8
I kad ogranu sunce, posla Bog suh istočni vjetar; i sunce stade žeći Jonu po glavi tako da obamiraše i poželje da umre govoreći: Bolje mi je umrijeti nego živjeti.
9
A Bog reče Joni: Je li dobro što se srdiš tikve radi? A on reče: Dobro je što se srdim do smrti.
10
A Gospod mu reče: Tebi je žao tikve oko koje se nijesi trudio i koje nijesi odgajio, nego jednu noć uzraste a drugu noć propade.
11
A meni da ne bude žao Ninevije, velikoga grada, u kom ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji još ne znaju šta je desno šta li lijevo, i mnogo stoke?
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.