Stari zavet · Proročke knjige malih proroka
Mihej 7
Malo je pobožnih. Obećanje bogate božanske milosti poslije kazne.
1
Teško meni! Jer sam kao kad se obere ljetina, kao kad se pabirči poslije branja vinogradskoga; nema grozda za jelo, ranoga voća želi duša moja.
2
Nesta pobožnoga sa zemlje i nema pravoga među ljudima, svi vrebaju krv, svaki lovi brata svojega mrežom.
3
Da čine zlo objema rukama što više mogu, ište knez; i sudija sudi za platu, i ko je velik govori opačinu duše svoje, i spleću je.
4
Najbolji je između njih kao trn, najpraviji je gori od trnjaka; dan stražara tvojih, pohođenje tvoje, dođe, sada će se smesti.
5
Ne vjerujte prijatelju, ne oslanjajte se na vođa; od one koja ti na krilu leži, čuvaj vrata usta svojih.
6
Jer sin grdi oca, kći ustaje na mater svoju, snaha na svekrvu svoju, neprijatelji su čovjeku domašnji njegovi.
7
Ali ja ću Gospoda pogledati, čekaću Boga spasenja svojega; uslišiće me Bog moj.
8
Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja; ako padoh, ustaću; ako sjedim u mraku, Gospod će mi biti vidjelo.
9
Podnosiću gnjev Gospodnji, jer mu zgriješih, dok ne raspravi parbu moju i da mi pravicu; izvešće me na vidjelo, vidjeću pravdu njegovu.
10
Neprijateljica će moja vidjeti, i sram će je pokriti, koja mi govori: Gdje je Gospod Bog tvoj? Oči će je moje vidjeti; sada će se ona pogaziti kao blato na ulicama.
11
U koje se vrijeme sazidaju zidovi tvoji, u to će vrijeme otići zapovijest nadaleko;
12
U to će vrijeme dolaziti k tebi od Asirske do tvrdijeh gradova, i od tvrdijeh gradova do rijeke, i od mora do mora, i od gore do gore.
13
A zemlja će biti pusta sa stanovnika svojih za plod djela njihovijeh.
14
Pasi narod svoj s palicom svojom, stado našljedstva svojega, koje živi osamljeno u šumi, usred Karmila; neka pasu po Vasanu i po Galadu, kao u staro vrijeme.
15
Kao u vrijeme kad si izašao iz zemlje Misirske, pokazaću mu čudesa.
16
Narodi će vidjeti i postidjeće se od sve sile svoje; metnuće ruku na usta, uši će im zagluhnuti.
17
Lizaće prah kao zmija; kao bubine zemaljske drhćući ižlješće iz rupa svojih; pritrčaće uplašeni ka Gospodu Bogu našemu i tebe će se bojati.
18
Ko je Bog kao ti? Koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od našljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mala milost.
19
Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grijehe njihove.
20
Pokazaćeš istinu Jakovu, milost Avramu, kako si se zakleo ocima našim u staro vrijeme.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.