Provedite vrijeme svojega življenja sa strahom. (I Pet. 1, 17)
Ovo su reči velikog apostola Petra, reči koje imaju dvojnu potvrdu: nebesno nadahnuće i sopstveno iskustvo. Po nebesnom nadahnuću prosti ribar Petar postao je učitelj naroda, stub vere, silan čudotvorac. Po sopstvenom iskustvu on je saznao, da je sva njegova mudrost i sila od Boga, i da otuda treba imati u sebi strah Božji. Nikakav drugi strah nego strah Božji.
Lud se straši samo onda kada munja sevne i grom pukne, a mudar se straši od Boga svaki dan i svaki čas. Tvorac munje i groma strašniji je od obojega, a On se ne pojavljuje pred tobom s vremena na vreme, kao munja i grom, nego neprestano je pred tobom, i ne odmiče se od tebe. Zato nije dovoljno samo s vremena na vreme imati strah Božji, nego strahom Božjim treba disati. Strah Božji je ozon u zagušljivoj atmosferi duše naše. Taj ozon donosi čistotu, i lakoću, i blagouhani miris, zdravlje. Dok god se nije utvrdio u strahu Božjem, Petar je bio samo Petar a ne apostol, i junak, i učitelj naroda, i čudotvorac.
O braćo moja, da se ne veselimo pre žetve. Ovaj život naš nije žetva no setva, i trud, i znoj i strah. Ratar živi u strahu sve dok ne sabere plodove s njive. Ostavimo i mi veselje za dan žetve, a sad je vreme trudu i strahu. Da li ću biti spasen? To pitanje treba svakoga od nas da muči onako isto kao što ratara muči pitanje: da li ću požnjeti plod od truda moga na njivi? Svaki dan ratar se trudi i strahuje. Trudimo se i mi i strahujmo sve vrijeme svoga življenja na zemlji.
O Gospode strašni i silni, održi nas u strahu Tvome. Tebi slava i hvala vavek. Amin.