Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 24
Mironosice na grobu i kazivanje anđela o Hristovom vaskrsenju. Petar na grobu Isusovu. Javljanje Hrista dvojici učenika na putu za Emaus. Javljanje apostolima. Obećanje Svetoga Duha učenicima i blagoslov. Vaznesenje.
1
A u prvi dan nedjelje dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, a s njima i neke druge žene;
2
Ali nađoše kamen odvaljen od groba.
3
I ušavši ne nađoše tijelo Gospoda Isusa.
4
I dok se one čuđahu tome, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u blistavim haljinama;
5
A kada se one uplašiše i oboriše lica zemlji, rekoše im: Što tražite živoga među mrtvima?
6
Nije ovdje, nego ustade; sjetite se kako vam kaza dok bješe još u Galileji,
7
Govoreći kako Sin Čovječiji treba da bude predan u ruke ljudi grješnika i da bude razapet i treći dan da vaskrsne.
8
I sjetiše se riječi njegovih.
9
Pa vrativši se od groba, javiše sve ovo Jedanaestorici i svima ostalima.
10
A to bijahu Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.
11
I ovima se učiniše njihove riječi kao buncanje, i ne vjerovaše im.
12
A Petar ustade pa otrča na grob, i nagnuvši se vidje samo pokrove gdje leže, i otide čudeći se u sebi tome što se dogodilo.
13
I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše udaljeno od Jerusalima šezdeset stadija i zvaše se Emaus.
14
I oni govorahu među sobom o svim ovim događajima.
15
I dok oni razgovarahu i raspravljahu, približi se i sam Isus i iđaše s njima.
16
Ali oči njihove bjehu zadržane da ga ne poznaju.
17
A on im reče: Kakav je to razgovor koji vodite među sobom idući, i što ste neveseli?
18
A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu, i zar nisi saznao šta se u njemu zbilo ovih dana?
19
I reče im: Šta? A oni mu rekoše: O Isusu Nazarećaninu, koji bješe čovjek prorok, silan na djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom;
20
Kako ga predadoše prvosveštenici i knezovi naši da bude osuđen na smrt, i razapeše ga?
21
A mi se nadasmo da je on taj koji će izbaviti Izrailja. Ali povrh svega toga, ovo je danas treći dan otkako se ovo dogodi.
22
A zaprepastiše nas i neke žene između nas koje su bile rano na grobu,
23
Pa ne našavši tijelo njegovo, dođoše govoreći da su vidjele i pojavu anđela koji govorahu da je on živ.
24
I neki od naših otidoše na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.
25
A on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje u sve što govoriše proroci!
26
Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju?
27
I počevši od Mojseja i od sviju Proroka, razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano.
28
I približiše se selu u koje iđahu, i on se činjaše da hoće dalje da ide.
29
A oni ga ustavljahu govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagnuo i blizu je veče. I uđe da ostane s njima.
30
I dok on sjeđaše s njima za trpezom, uzevši hljeb blagoslovi i prelomivši ga davaše im.
31
A njima se otvoriše oči i poznaše ga. I on posta nevidljiv za njih.
32
I rekoše oni jedan drugome: Ne goraše li srce naše u nama dok nam govoraše putem i dok nam objašnjavaše Pisma?
33
I ustavši onoga časa, vratiše se u Jerusalim, i nađoše okupljenu Jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.
34
Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
35
I oni ispričaše šta bi na putu, i kako ga poznaše pri lomljenju hljeba.
36
I dok oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njih, i reče im: Mir vam!
37
A oni se uplašiše i, budući ustrašeni, pomisliše da vide duha.
38
I reče im: Što ste zbunjeni? I zašto takve pomisli ulaze u srca vaša?
39
Vidite ruke moje i noge moje, da sam ja glavom; opipajte me i vidite; jer duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam.
40
I ovo rekavši, pokaza im ruke i noge.
41
A dok još ne vjerovahu od radosti i dok se čuđahu, reče im: Imate li ovdje šta za jelo?
42
A oni mu dadoše komad ribe pečene, i meda u saću.
43
I uzevši jede pred njima.
44
A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima.
45
Tada im otvori um da razumiju Pisma.
46
I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana,
47
I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.
48
A vi ste svjedoci ovome.
49
I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine.
50
I izvede ih napolje do Vitanije, i podigavši ruke svoje blagoslovi ih.
51
I dok ih on blagosiljaše, odstupi od njih i uznošaše se na nebo.
52
A oni mu se pokloniše i vratiše se u Jerusalim sa radošću velikom.
53
I bjehu neprestano u hramu hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin!
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.