Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Luka 1

Uvod. Najava rođenja Jovana Preteče. Blagovijest Presvetoj Djevi Mariji. Posjeta Marije Jelisaveti. Pjesma Marijina. Rođenje i obrezanje Jovanovo. Pjesma Zaharijina.

Budući da su mnogi pokušali izložiti kazivanje o događajima koji su se dogodili među nama,

Kao što nam predadoše oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi (Logosa),

Namislih i ja, ispitavši tačno sve od početka, po redu pisati tebi, plemeniti Teofile,

Da poznaš temelj onih riječi kojima si naučen.

U vrijeme Iroda, cara judejskoga, bijaše neki sveštenik od reda Avijina, po imenu Zaharija, i žena njegova od kćeri Aronovih, po imenu Jelisaveta.

A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu po svima zapovijestima i uredbama Gospodnjim besprekorno.

I nemahu djece, jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje već poodmaklih godina.

I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,

Da po običaju sveštenstva pade mu u deo da uđe u hram Gospodnji i kadi.

I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vrijeme kađenja.

A njemu se javi anđeo Gospodnji stavši sa desne strane kadionog žrtvenika.

I zbuni se Zaharija vidjevši ga i spopade ga strah.

A anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja; i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadjenućeš mu ime Jovan.

I biće ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu.

Jer će biti velik pred Gospodom, i neće piti vina i sikera; i ispuniće se Duha Svetoga još u utrobi matere svoje;

I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti Gospodu Bogu njihovome;

I on će naprijed ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca ka djeci, i nepokorne ka mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman.

I reče Zaharija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star i žena je moja u godinama.

I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim.

I evo, bićeš nijem i nećeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude, zato što nisi vjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.

I narod čekaše Zahariju, i čuđahu se što se zabavi u hramu.

A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da je imao viđenje u hramu; i on im davaše znakove, i osta nijem.

I kada se navršiše dani službe njegove, otide domu svojemu.

A poslije onih dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreći:

Tako mi je učinio Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od sramote među ljudima.

A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret,

Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.

I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama!

A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav?

I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga!

I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus.

On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova;

I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.

A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža?

I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.

I eto, Jelisaveta rođaka tvoja, i ona zače sina u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njoj koju zovu nerotkinjom.

Jer u Boga je sve moguće što kaže.

A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje – neka mi bude po riječi tvojoj! I anđeo otide od nje.

A Marija ustavši onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin.

I uđe u dom Zaharijin, i pozdravi Jelisavetu.

A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga,

I povika uzvišenim glasom i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje!

I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega meni?

Jer gle, kada glas pozdrava tvojega dođe u uši moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj.

I blago onoj koja vjerova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.

I reče Marija: Veliča duša moja Gospoda;

I obradova se duh moj Bogu, Spasu mojemu,

Što pogleda na smjernost sluškinje svoje; jer gle, od sada će me zvati blaženom svi naraštaji;

Što mi učini veličinu Silni, i sveto Ime njegovo.

I milost je njegova od koljena do koljena onima koji ga se boje.

Pokaza silu mišicom svojom; razasu gorde u mislima srca njihova.

Zbaci silne sa prijestola, i podiže ponižene.

Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

Prihvati Izrailja, slugu svojega, da se opomene milosti;

Kao što govori ocima našim, Avraamu i sjemenu njegovu do vijeka.

I ostade Marija sa njom oko tri mjeseca, i vrati se domu svome.

A Jelisaveti dođe vrijeme da rodi, i rodi sina.

I čuše njeni susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

I u osmi dan dođoše da obrežu dijete, i davahu mu ime oca njegova – Zaharija.

I odgovarajući mati njegova reče: Ne, nego da se zove Jovan.

I rekoše joj: Nikoga nema u rodbini tvojoj da se zove tim imenom.

I znacima pitahu oca njegova kako bi on htio da ga nazovu.

I zaiskavši daščicu, napisa govoreći: Jovan mu je ime. I začudiše se svi.

I odmah mu se otvoriše usta njegova i jezik njegov, i govoraše blagosiljajući Boga.

I uđe strah u sve susjede njihove; i po svoj gorskoj Judeji razglasi se sav ovaj događaj

I svi koji čuše, staviše u srce svoje govoreći: Šta li će biti ovo dijete? I ruka Gospodnja bješe s njim.

A Zaharija, otac njegov, ispuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći:

Blagosloven Gospod Bog Izrailjev što pohodi i izbavi narod svoj.

I podiže nam rog spasenja u domu Davida, sluge svojega,

Kao što kaza ustima svetih proroka svojih od vijeka,

Da će nas spasti od neprijatelja naših i iz ruku sviju koji nas mrze;

Učiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,

3akletve kojom se zakle Avraamu ocu našemu, da će nam dati:

Izbavljenje iz ruku neprijatelja naših, da mu bez straha služimo,

U svetosti i u pravdi pred njim u sve dane života našeg.

I ti, dijete, zvaćeš se prorok Višnjega; jer ćeš ići naprijed pred licem Gospodnjim da mu pripraviš put;

Da dadeš poznanje spasenja narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovih,

Radi srdačne milosti Boga našega, kojom nas je pohodio Istok s visine;

Da obasja one koji sjede u tami i sjeni smrti; da upravi noge naše na put mira.

A dijete rastijaše i jačaše duhom i bijaše u pustinji do dana dok se ne pokaza Izrailju.

Glave · Luka

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.