Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 6
Trganje klasja u subotu. Iscjeljenje čovjeka sa suhom rukom. Isusov sud o suboti. Izbor Dvanaestorice apostola. Besjeda na gori.
1
I dogodi se pak u drugu subotu po Pashi da je on išao kroz usjeve, a učenici njegovi trgali su klasje, trli ga rukama i jeli.
2
A neki od fariseja rekoše im: Zašto činite što se ne smije činiti u subotu?
3
I odgovorivši Isus reče im: Zar ni to niste čitali šta učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?
4
Kako uđe u dom Božiji, i uze hljebove predloženja, i jede, i dade onima što bijahu s njim, koje nikome nije bilo dopušteno jesti sem jedino sveštenicima.
5
I govoraše im: Sin Čovječiji je gospodar i od subote.
6
A dogodi se i u drugu subotu da on uđe u sinagogu i učaše, i bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe suha.
7
Motrahu pak na njega književnici i fariseji neće li u subotu iscijeliti, da bi našli optužbu protiv njega.
8
A on znađaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: Ustani i stani na sredinu! A on podigavši se stade.
9
A Isus im reče: Zapitaću vas: Šta treba u subotu: dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti ili pogubiti? A oni ćutahu.
10
I pogledavši na sve njih, reče mu: Pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka mu posta zdrava kao i druga.
11
A oni se napuniše bezumlja, i govorahu među sobom šta bi učinili Isusu.
12
A dogodi se u dane one da iziđe na goru da se moli; i provede svu noć u molitvi Bogu.
13
I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izabra od njih Dvanaestoricu, koje i apostolima nazva:
14
Simona, koga prozva Petrom, i Andreja, brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomeja,
15
Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona zvanoga Zilot,
16
Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji i postade izdajnik.
17
I sišavši s njima, stade na mjestu ravnom i mnogo učenika njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog.
18
Koji dođoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojih bolesti, i koje su mučili duhovi nečisti; i iscjeljivahu se.
19
I sav narod tražaše da ga se dotakne; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve.
20
I on podignuvši oči svoje na učenike svoje govoraše: Blaženi siromašni, jer je vaše Carstvo Božije.
21
Blaženi koji ste gladni sada, jer ćete se nasititi. Blaženi koji plačete sada, jer ćete se nasmijati.
22
Blaženi ste kad vas ljudi omrznu i kad vas odbace i osramote, i razglase ime vaše kao zlo zbog Sina Čovječijega.
23
Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, velika je plata vaša na nebu. Jer su tako činili prorocima ocevi njihovi.
24
Ali teško vama bogatima, jer ste već primili utjehu svoju.
25
Teško vama koji ste siti sada, jer ćete ogladnjeti. Teško vama koji se smijete sada, jer ćete zaridati i zaplakati.
26
Teško vama kada stanu svi ljudi dobro govoriti o vama, jer su tako činili lažnim prorocima ocevi njihovi.
27
Ali govorim vama koji slušate: Ljubite neprijatelje svoje, dobro tvorite onima koji vas mrze;
28
Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se za one koji vas vrijeđaju.
29
Onome koji te udari po obrazu, okreni i drugi; i koji hoće da ti uzme haljinu, podaj i košulju.
30
A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti.
31
I kako hoćete da vama čine ljudi, činite tako i vi njima.
32
I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube.
33
I ako činite dobro onima koji vama čine dobra, kakva vam je hvala? Jer i grješnici čine tako.
34
I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete dobiti, kakva vam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da dobiju opet onoliko.
35
Nego ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu; i plata će vam biti velika, i bićete sinovi Svevišnjega, jer je on blag i prema nezahvalnima i zlima.
36
Budite, dakle, milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.
37
I ne sudite, i neće vam se suditi; i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se.
38
Dajite, i daće vam se; mjeru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.
39
I kaza im priču: Može li slijepac slijepca voditi? Neće li oba pasti u jamu?
40
Nema učenika nad učiteljem svojim, nego i kada se usavrši biće svaki kao i učitelj njegov.
41
A zašto vidiš trun koji je u oku brata tvojega, a brvno koje je u tvojemu oku ne osjećaš?
42
Ili, kako možeš reći bratu svojemu: Brate, stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kada sam ne vidiš brvno u oku svojemu? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti da izvadiš trun iz oka brata svojega.
43
Jer nema drveta dobra da rađa zao rod, niti drveta zla da rađa dobar rod.
44
Jer se svako drvo po rodu svome poznaje; jer se smokve ne beru sa trnja, niti se grožđe bere s kupine.
45
Dobar čovjek iz dobre riznice srca svojega iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.
46
A što me zovete: Gospode, Gospode, a ne izvršujete što govorim?
47
Svaki koji dolazi meni i sluša riječi moje i izvršuje ih, kazaću vam kome je sličan:
48
Sličan je čovjeku koji, gradeći kuću iskopa i udubi i položi temelj na kamenu; a kada dođoše vode, navali rijeka na tu kuću i ne mogaše je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.
49
A koji je čuo i nije izvršio sličan je čovjeku koji sagradi kuću na zemlji bez temelja, na koju navali rijeka i odmah pade, i raspade se kuća ona strašno.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.