Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 15
Priča o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi. Priča o bludnome sinu.
1
A približavahu mu se svi carinici i grješnici da ga čuju.
2
A fariseji i književnici gunđahu govoreći: Ovaj prima grješnike i jede s njima.
3
A on im kaza priču ovu govoreći:
4
Koji čovjek od vas, imajući sto ovaca i izgubivši jednu od njih, ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?
5
I kad je nađe, metne je na ramena svoja radujući se,
6
I došavši doma, sazove prijatelje i susjede govoreći im: Radujte se sa mnom, jer nađoh ovcu svoju izgubljenu.
7
Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu zbog jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika koji nemaju potrebe za pokajanjem.
8
Ili koja žena, imajući deset drahmi, ako izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku i ne pomete kuću i ne traži pažljivo dok ne nađe?
9
I našavši sazove prijateljice i susjetke, govoreći: Radujte se sa mnom jer nađoh drahmu koju izgubih.
10
Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijim zbog jednoga grješnika koji se kaje.
11
I reče: Čovjek neki imađaše dva sina,
12
I reče mlađi od njih ocu: Oče, daj mi dio imanja što pripada meni. I on im podijeli imanje.
13
I poslije nekoliko dana pokupi mlađi sin sve svoje, i otide u zemlju daleku, i onamo prosu imanje svoje živeći razvratno.
14
A kad potroši sve, nastade velika glad u zemlji onoj, i on poče oskudijevati.
15
I otišavši pribi se kod jednoga žitelja one zemlje, i on ga posla u polje svoje da čuva svinje.
16
I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jeđahu, i niko mu ne davaše.
17
A kad dođe sebi, reče: Koliko najamnika u oca moga imaju hljeba isuviše, a ja umirem od gladi!
18
Ustavši otići ću ocu svojemu, pa ću mu reći: Oče, sagriješih nebu i tebi.
19
I više nisam dostojan nazvati se sinom tvojim: primi me kao jednoga od najamnika svojih.
20
I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i poljubi.
21
A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi, i više nisam dostojan nazvati se sinom tvojim.
22
A otac reče slugama svojim: Iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge.
23
I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.
24
Jer ovaj sin moj bješe mrtav, i oživje; i izgubljen bješe, i nađe se. I stadoše se veseliti.
25
A sin njegov stariji bijaše u polju i dolazeći, kada se približi kući, ču pjevanje i igranje.
26
I dozvavši jednoga od slugu pitaše: Šta je to?
27
A on mu reče: Brat je tvoj došao; i otac tvoj zakla tele ugojeno što ga je zdrava dočekao.
28
A on se rasrdi i ne htjede da uđe. Tada iziđe otac njegov i moljaše ga.
29
A on odgovarajući reče ocu: Eto služim te toliko godina i nikad ne prestupih zapovijest tvoju, pa meni nikad nisi dao ni jareta da bih se proveselio sa prijateljima svojim.
30
A kada dođe taj tvoj sin, koji je rasuo imanje tvoje sa bludnicama, zaklao si mu tele ugojeno.
31
A on mu reče: Čedo, ti si svagda sa mnom, i sve moje jeste tvoje.
32
Trebalo je razveseliti se i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživje; i izgubljen bješe, i nađe se.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.