Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 19
O Zakheju. Priča o deset kesa blaga. Svečani ulazak Hrista u Jerusalim. Izgon trgovaca iz hrama. Namjere starješina protiv Isusa.
1
I ušavši u Jerihon, prolažaše kroz njega.
2
I gle, čovjek zvani imenom Zakhej, i on bješe starješina carinika, i bješe bogat.
3
I tražaše da vidi Isusa ko je on; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta.
4
I on potrčavši naprijed, pope se na divlju smokvu da ga vidi; jer je pored nje trebalo da prođe.
5
A kad Isus dođe na ono mjesto, pogledavši gore, vidje ga i reče mu: Zakheju, siđi brzo; jer mi danas valja biti u domu tvome.
6
I siđe brzo; i primi ga radujući se.
7
I svi koji vidješe negodovahu, govoreći kako uđe da gostuje kod grješnoga čovjeka.
8
A Zakhej stade i reče Gospodu: Gospode, evo pola imanja svoga daću siromasima, i ako koga nečim oštetih, vratiću četvorostruko.
9
A Isus mu reče: Danas dođe spasenje domu ovome; jer i ovo je sin Avraamov.
10
Jer Sin Čovječiji dođe da potraži i spase izgubljeno.
11
A kad oni to slušahu, nastavi kazivati priču; jer on bješe blizu Jerusalima, i oni mišljahu da će se odmah pojaviti Carstvo Božije.
12
Reče dakle: Čovjek neki plemenita roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, pa da se vrati.
13
Dozvavši pak deset svojih slugu, dade im deset kesa srebra i kaza im: Trgujte dok se ne vratim.
14
A njegovi građani mrzeli su ga, i poslaše za njim izaslanstvo govoreći: Nećemo da on caruje nad nama.
15
I dogodi se, kada se on vratio primivši carstvo, reče da mu dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji zaradio.
16
I dođe prvi govoreći: Gospodaru, kesa tvoja donese deset kesa.
17
I reče mu: Dobro, dobri slugo; za to što si u najmanjem bio vjeran, evo ti vlast nad deset gradova.
18
I dođe drugi govoreći: Gospodaru, kesa tvoja donese pet kesa.
19
A on reče i njemu: I ti budi nad pet gradova.
20
I treći dođe govoreći: Gospodaru, evo tvoja kesa koju sam držao zavezanu u ubrusu;
21
Jer sam se bojao tebe zato što si čovjek strog: uzimaš što nisi ostavio, i žanješ što nisi sijao, i sabiraš gdje nisi vijao.
22
A on mu reče: Po tvojim ću ti riječima suditi, zli slugo! Znao si da sam ja čovjek strog, koji uzimam što nisam ostavio, i žanjem što nisam sijao, i sabiram gdje nisam vijao.
23
Pa zašto nisi dao srebro moje u mjenjačnicu, i došavši ja bih ga primio sa dobitkom?
24
I reče prisutnima: Uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
25
I rekoše mu: Gospodaru, on ima deset kesa.
26
Kažem vam pak: Svakome koji ima daće se; a od onoga koji nema, uzeće se i ono što ima.
27
A one neprijatelje moje koji nisu htjeli da ja carujem nad njima, dovedite amo, i isijecite ih preda mnom.
28
I rekavši ovo Isus pođe naprijed idući naviše u Jerusalim.
29
A kada se približi Vitfagi i Vitaniji, kod gore nazvane Maslinska, posla dvojicu učenika svojih,
30
Rekavši: Idite u selo što je prema vama, i kada uđete u njega, naći ćete magare privezano na koje nikada niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
31
I ako vas ko upita: Zašto driješite? ovako mu kažite: Ono treba Gospodu.
32
A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza.
33
A kad oni driješahu magare, rekoše im gospodari njegovi: Što driješite magare?
34
A oni rekoše: Ono treba Gospodu.
35
I dovedoše ga Isusu, i nabaciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.
36
I kad on iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.
37
A kada se on već približi podnožju Gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga gromkim glasom za sva čudesa koja vidješe,
38
Govoreći: Blagosloven car koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visinama!
39
I neki od fariseja iz naroda rekoše mu: Učitelju, zabrani učenicima svojim.
40
I odgovarajući reče im: Kažem vam, ako oni ućute, kamenje će povikati.
41
I kada se približi, vidjevši grad zaplaka nad njim,
42
Govoreći: Kad bi i ti znao, bar u ovaj dan tvoj, ono što je za mir tvoj! Ali je sada sakriveno od očiju tvojih.
43
Jer će doći na tebe dani, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i stegnuće te sa sviju strana;
44
I srušiće tebe i djecu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu, zato što nisi poznao vrijeme u kojemu si pohođen.
45
I ušavši u hram, stade izgoniti one što prodavahu u njemu i kupovahu.
46
Govoreći im: Napisano je: Dom moj, dom je molitve, a vi načiniste od njega pećinu razbojničku.
47
I učaše svaki dan u hramu. A prvosveštenici i književnici i narodni prvaci gledahu da ga pogube.
48
I ne nalažahu šta bi mu učinili; jer sav narod bješe prionuo uz njega slušajući ga.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.