Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Luka 14

Isus u kući farisejevoj. Iscjeljenje čovjeka od vodene bolesti u subotu. O počasnim mjestima i pozivanju siromaha na gozbu. Priča o velikoj večeri. O idenju za Hristom.

I dogodi se da uđe u subotu u dom jednog od starješina farisejskih da jede hljeb; i oni motrahu na njega.

I gle, bješe pred njim neki čovjek koji imaše vodenu bolest.

I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: Je li dopušteno u subotu liječiti? A oni oćutaše.

I on ga se dohvati, iscijeli ga i otpusti.

I odgovarajući reče im: Koji od vas ne bi svojega magarca ili vola, da upadne u bunar, odmah izvadio u dan subotni?

I ne mogoše mu odgovoriti na to.

A zvanicama kaza priču, kad opazi kako izbirahu začelja, i reče im:

Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u začelje, da ne bude među zvanicama neko ugledniji od tebe;

I da ne dođe onaj koji je pozvao i tebe i njega, i rekne ti: Podaj mjesto ovome. I onda ćeš sa stidom poći da zauzmeš posljednje mjesto.

Nego kad budeš pozvan, došavši sjedi na posljednje mjesto, da ti onaj koji te je pozvao reče kada dođe: Prijatelju, pomakni se naviše. Tada će ti biti čast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.

Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.

A i onome što ga je pozvao reče: Kada daješ ručak ili večeru, ne zovi prijatelje svoje, ni braću svoju, ni rođake svoje, ni bogate susjede, da ne bi onda i oni tebe pozvali i vratili ti.

Nego kad činiš gozbu, zovi siromahe, bogalje, hrome, slijepe;

I blažen ćeš biti što ti oni nemaju čime vratiti; nego će ti se vratiti o vaskrsenju pravednih.

A kada to ču neki od onih što sjeđahu s njima za trpezom, reče mu: Blažen je onaj koji bude jeo objed u Carstvu Božijem!

A on mu reče: Neki čovjek zgotovi veliku večeru i pozva mnoge.

I u vrijeme večere, posla slugu svojega da kaže zvanicama: Dođite, jer je već sve gotovo.

I počeše se svi redom izgovarati. Prvi mu reče: Kupih njivu i moram izići da je vidim; molim te, izgovori me.

I drugi reče: Kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me.

I treći reče: Oženih se, i zato ne mogu doći.

I došavši sluga taj, javi ovo gospodaru svome. Tada se razgnjevi domaćin i reče slugi svome: Iziđi brzo na trgove i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i bogalje i hrome, i slijepe.

I reče sluga: Gospodaru, učinjeno je kako si zapovjedio, i još ima mjesta.

I reče gospodar slugi: Iziđi na puteve i među ograde, i privoli ih da uđu da mi se napuni dom.

Jer vam kažem da nijedan od onih zvanih ljudi neće okusiti moje večere. Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.

Iđaše pak s njime mnoštvo naroda, i obazrevši se reče im:

Ako neko dođe meni i ne mrzi oca svojega, i mater, i ženu, i djecu, i braću, i sestre, pa i život svoj, ne može biti moj učenik.

I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik.

Jer ko od vas, kad hoće da zida kulu, ne sjedne najprije da proračuna izdatke, da li može dovršiti?

Da ne bi, kad postavi temelj pa ne mogne dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati,

Govoreći: Ovaj čovjek poče zidati, pa ne može da dovrši.

Ili koji car, kad pođe u rat da se sukobi sa drugim carem, ne sjedne najprije i ne posavjetuje se da li je moćan sresti sa deset hiljada onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada?

Ako li nije, on pošalje izaslanstvo dok je onaj još daleko i moli za mir.

Tako, dakle, svaki od vas koji se ne odreče svega što ima, ne može biti moj učenik.

So je dobra, ali ako i so obljutavi, čime će se osoliti?

Nije pogodna ni za zemlju ni za gnojivo, nego je prospu napolje. Ko ima uši da čuje, neka čuje!

Glave · Luka

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.