Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 8
Priča o sijaču i sjemenu. Mati i braća Isusova. Stišavanje bure na moru. Čudo s gadarinskim bjesomučnikom. Iscjeljenje krvotočive žene. Vaskrsenje Jairove kćeri.
1
I bi poslije toga, i on prohođaše po gradovima i po selima propovijedajući i blagovijesteći Carstvo Božije, i Dvanaestorica s njim,
2
I neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalina, iz koje je izišlo sedam demona,
3
I Jovana, žena Huze, pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje mu služahu svojim imanjem.
4
A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu njemu, kaza u priči:
5
Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.
6
A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.
7
A drugo pade usred trnja, i uzraste trnje i uguši ga.
8
A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: Ko ima uši da čuje neka čuje!
9
A učenici njegovi pitahu ga govoreći: Šta znači ova priča?
10
A on reče: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju.
11
A ova priča znači: Sjeme je riječ Božija.
12
A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.
13
A koje je na kamenu to su oni koji kada čuju s radošću primaju riječ; i ovi korijena nemaju te za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme iskušenja otpadnu.
14
A koje u trnje pade, to su oni koji čuše i, živeći u brigama i bogatstvu i slastima ovoga života, budu ugušeni, i ne donesu roda.
15
A koje je na dobroj zemlji, to su oni koji čuvši riječ, u dobrome i čistom srcu drže je, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: Ko ima uši da čuje neka čuje!
16
A niko ne poklapa sudom svjetiljku kad je zapali, niti je meće pod krevet, nego je postavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
17
Jer nema ništa tajno što neće biti javno, ni sakriveno što se neće doznati i na vidjelo izići.
18
Pazite, dakle, kako slušate; jer ko ima daće mu se, a ko nema, uzeće se od njega i ono što misli da ima.
19
Dođoše pak njemu mati i braća njegova, i ne mogahu od naroda da se sastanu s njim.
20
I javiše mu govoreći: Mati tvoja i braća tvoja stoje napolju, i hoće da te vide.
21
A on odgovarajući reče im: Mati moja i braća moja oni su koji slušaju riječ Božiju i izvršuju je.
22
I dogodi se jednoga dana i uđe on i učenici njegovi u lađu, i reče im: Pređimo na onu stranu jezera. I pođoše.
23
I dok plovljahu, on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i voda nadiraše, i bijahu u opasnosti.
24
I pristupivši probudiše ga govoreći: Učitelju, učitelju, izgibosmo! A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima vodenim, i prestadoše i nasta tišina.
25
A njima reče: Gdje je vjera vaša? A oni se uplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: Ko je ovaj da i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?
26
I doploviše u zemlju Gadarinsku koja je prema Galileji.
27
A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima.
28
A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me!
29
Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama.
30
A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega.
31
I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.
32
A ondje pasijaše po gori veliko krdo svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im.
33
A pošto iziđoše demoni iz čovjeka, uđoše u svinje; i jurnu krdo sa strmeni u jezero, i utopi se.
34
A kad vidješe svinjari šta se dogodilo, pobjegoše i javiše u gradu i po selima.
35
I iziđoše da vide šta se desilo, i dođoše Isusu, i nađoše čovjeka iz koga bijahu izišli demoni gdje sjedi odjeven i priseban kod nogu Isusovih; i uplašiše se.
36
A oni što bijahu vidjeli, obavijestiše ih kako se spase bjesomučni.
37
I moljaše ga sav narod iz okoline gadarinske da ode od njih; jer bijahu obuzeti strahom velikim. A on uđe u lađu i vrati se.
38
A čovjek iz koga iziđoše demoni moljaše ga da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći:
39
Vrati se domu svome, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovijedajući po svemu gradu šta mu učini Isus.
40
A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi očekivahu.
41
I gle, dođe čovjek po imenu Jair, i on bješe starješina sinagoge, i pavši pred noge Isusove, moljaše ga da uđe u dom njegov.
42
Jer u njega bješe jedinica kći oko dvanaest godina, a umiraše. A kad iđaše Isus, narod se tiskao oko njega.
43
I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti;
44
I pristupivši sastrag dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene.
45
I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače?
46
A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene.
47
A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi.
48
A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru.
49
Dok on još govoraše dođe neko od starješine sinagoge i reče mu: Umrla je kći tvoja, ne trudi Učitelja.
50
A kada ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo vjeruj, i biće spasena.
51
I došavši u kuću, ne dopusti nikome da uđe osim Petru i Jovanu i Jakovu, i djevojčinom ocu i materi.
52
I svi plakahu i jaukahu za njom. A on reče: Ne plačite, nije umrla nego spava.
53
I podsmijevahu mu se znajući da je umrla.
54
A on izgnavši sve, uze je za ruku i zovnu, govoreći: Djevojko, ustani.
55
I povrati se duh njen, i ustade odmah; i on zapovjedi da joj dadu da jede.
56
I zadiviše se veoma roditelji njeni. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta se dogodilo.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.