Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 22
Juda sprema izdaju. Tajna Večera. Ko je najveći među učenicima. O Petrovom odricanju. Spasiteljeva uputstva učenicima i molitva na Maslinskoj Gori. Judina izdaja i hvatanje Isusa. Petrovo odricanje. Ruganje Isusu i sud pred Sinedrionom.
1
Približavaše se pak praznik beskvasnih hljebova zvani Pasha.
2
I tražahu prvosveštenici i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
3
A satana uđe u Judu, zvanog Iskariotski, koji bješe iz broja Dvanaestorice.
4
I on otišavši dogovori se sa prvosveštenicima i književnicima i vojvodama kako će im ga izdati.
5
A oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novaca.
6
I on obeća, i tražaše zgodnu priliku da im ga preda bez prisustva naroda.
7
A dođe dan beskvasnih hljebova u koji trebaše klati pashalno jagnje.
8
I posla Petra i Jovana rekavši: Idite i ugotovite nam Pashu da jedemo.
9
A oni mu rekoše: Gdje hoćeš da ugotovimo?
10
A on im reče: Eto, kad uđete u grad, srešće vas čovjek koji nosi krčag vode; idite za njim u kuću u koju on uđe.
11
I recite domaćinu kuće: Učitelj ti veli: gdje je odaja gdje ću jesti Pashu sa učenicima svojim?
12
I on će vam pokazati veliku zastrtu gornju sobu; ondje ugotovite.
13
I oni otidoše i nađoše kao što im je kazao; i ugotoviše Pashu.
14
I kada dođe čas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
15
I reče im: Veoma zaželjeh da ovu Pashu jedem s vama prije nego postradam;
16
Jer vam kažem da je neću više jesti dok se ne ispuni u Carstvu Božijem.
17
I uzevši čašu zablagodari, i reče: Uzmite i razdijelite je među sobom;
18
Jer vam kažem da neću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe Carstvo Božije.
19
I uzevši hljeb zablagodari, prelomi ga i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen.
20
A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša Novi zavjet u krvi mojoj, koja se za vas prolijeva.
21
Ali evo ruke izdajnika mojega sa mnom na trpezi.
22
I Sin Čovječiji, dakle, ide kako je određeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje!
23
I oni se stadoše pitati među sobom koji bi, dakle, od njih bio taj koji će to učiniti.
24
A nastade i prepirka među njima koji se od njih smatra da je veći.
25
A on im reče: Carevi naroda gospodare nad njima i vlastodršci njihovi nazivaju se dobrotvori.
26
Ali vi nemojte tako; nego ko je među vama veći, neka bude kao mlađi, i starješina kao sluga.
27
Jer ko je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.
28
A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim.
29
I ja vama zavještavam Carstvo kao što Otac moj meni zavješta,
30
Da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih.
31
I reče Gospod: Simone, Simone, evo vas zaiska satana da vas vije kao pšenicu.
32
A ja se molih za tebe da vjera tvoja ne prestane; i ti, kada se obratiš, utvrdi braću svoju.
33
A on mu reče: Gospode, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt ići.
34
A on reče: Kažem ti, Petre, neće danas zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ.
35
I reče im: Kad vas poslah bez kese i torbe i obuće, da li vam što nedostade? A oni rekoše: Ništa.
36
A on im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema, neka proda haljinu svoju i kupi nož.
37
Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se.
38
A oni rekoše: Gospode, evo ovdje dva noža. A on im reče: Dosta je.
39
I izišavši, otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše i učenici njegovi.
40
A kad bi na mjestu reče im: Molite se da ne padnete u iskušenje.
41
I sam odstupi od njih koliko se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se
42
Govoreći: Oče, kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja, no tvoja neka bude!
43
A javi mu se anđeo s neba krijepeći ga.
44
I budući u samrtnoj borbi, moljaše se usrdnije; a znoj njegov bijaše kao kaplje krvi koje kaplju na zemlju.
45
I ustavši od molitve, dođe učenicima, i nađe ih da spavaju od žalosti,
46
I reče im: Što spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u iskušenje!
47
Dok on još govoraše, gle narod, i jedan od Dvanaestorice, zvani Juda, iđaše pred njima, i približi se Isusu da ga poljubi. Jer im bijaše dao ovakav znak: koga poljubim, taj je!
48
A Isus mu reče: Judo, zar cjelivom izdaješ Sina Čovječijega?
49
A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode, da bijemo nožem?
50
I udari jedan od njih slugu prvosveštenikovog, i odsiječe mu desno uho.
51
A Isus odgovorivši reče: Ostavite se toga. I dohvativši se uha njegovog, iscijeli ga.
52
A prvosveštenicima i vojvodama hramovnim i starješinama koji bijahu došli na njega reče Isus: Zar ste kao na razbojnika izišli s noževima i koljem da me uhvatite?
53
Svaki dan bio sam s vama u hramu i ne digoste ruke na mene; ali ovo je vaš čas i vlast tame.
54
A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor prvosveštenika. A Petar iđaše za njim izdaleka.
55
I kad naložiše vatru nasred dvorišta i sjedoše zajedno, i Petar sjeđaše među njima.
56
Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod vatre, i pogledavši na njega reče: I ovaj bješe sa njim.
57
A on ga se odreče govoreći: Ženo, ne poznajem ga.
58
I malo zatim vidje ga i drugi i reče: I ti si od njih. A Petar reče: Čovječe, nisam.
59
I pošto prođe oko jednoga časa, drugi neko potvrđivaše govoreći: Zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
60
A Petar reče: Čovječe, ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
61
I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i sjeti se Petar riječi Gospodnje kako mu reče: Prije nego što pijetao zapjeva odreći ćeš me se triput.
62
I izišavši napolje, plakaše gorko.
63
A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
64
I pokrivši ga udarahu ga po licu i pitahu ga govoreći: Proreci ko te udari?
65
I druge mnoge hule govorahu na njega.
66
I kada se razdani, sabraše se starješine narodne, prvosveštenici i književnici, i odvedoše ga u svoj Sinedrion
67
Govoreći: Ako si ti Hristos, kaži nam. A on im reče: Ako vam i kažem, nećete vjerovati,
68
A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.
69
Od sada će Sin Čovječiji sjedjeti sa desne strane sile Božije.
70
Svi pak rekoše: Ti li si, dakle, Sin Božiji? A on im reče: Vi kažete da sam ja.
71
A oni rekoše: Što nam još treba svjedočenja? Jer sami čusmo iz usta njegovih.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.