Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Luka 2

Hristovo rođenje. Anđeo ga javlja pastirima. Poklonjenje pastira Bogomladencu. Obrezanje Isusovo. Sretenje. Proroštvo Simeonovo. Proročica Ana. Isus u Jerusalimskom hramu. Njegovo djetinjstvo u Nazaretu.

A u dane one iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se popiše sva vaseljena.

Ovo je bio prvi popis za vrijeme Kirinijeve uprave Sirijom.

I iđahu svi da se popišu, svako u svoj grad.

A tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zove Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova,

Da se zapiše s Marijom, zaručenom za njega ženom, koja bješe trudna.

I kad ondje bijahu, ispuniše se dani da ona rodi.

I rodi sina svojega Prvenca, i povi ga, i položi ga u jasle; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.

I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega.

I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim.

I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu.

Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.

I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama.

I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći:

Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.

A kad anđeli otidoše od njih na nebo, ljudi pastiri rekoše jedan drugome: Hajdemo, dakle, do Vitlejema, da vidimo to što se dogodilo, što nam objavi Gospod.

I pohitavši, dođoše i nađoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslama.

A kad vidješe, objaviše sve što im je kazano za to dijete.

I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri.

A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu.

I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe kao što im bi kazano.

I kada se navrši osam dana da obrežu dijete, nadjenuše mu ime Isus, dato od anđela prije nego što on bi začet u utrobi.

A kada se navršiše dani za očišćenje njihovo po zakonu Mojsejevu, doniješe ga u Jerusalim da ga stave pred Gospoda, –

Kao što je napisano u Zakonu Gospodnjem, da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu, –

I da prinesu žrtvu kao što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu.

I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.

I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu,

On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče:

Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj;

Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje,

Koje si ugotovio pred licem sviju naroda.

Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.

A Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše o njemu.

I blagoslovi ih Simeon, i reče Mariji, materi njegovoj: Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti.

A i tebi samoj probošće mač dušu, da se otkriju pomisli mnogih srca.

I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od plemena Asirova, već poodmaklih godina, koja je sedam godina živjela sa mužem od djevojaštva svojega.

I ona, udovica od oko osamdeset i četiri godine, ne odlažaše od hrama, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvom.

I ona u taj čas dođe, i slavljaše Gospoda, i govoraše o njemu svima koji čekahu izbavljenje u Jerusalimu.

I kad izvršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.

A dijete rastijaše i jačaše duhom, puneći se premudrosti, i blagodat Božija bijaše na njemu.

I roditelji njegovi iđahu svake godine u Jerusalim o prazniku Pashe.

I kad mu bi dvanaest godina, uziđoše oni u Jerusalim po običaju praznika.

I kada provedoše dane, i vraćahu se, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;

Nego, pomislivši da je sa društvom, otidoše dan hoda, i tražahu ga među srodnicima i poznanicima.

I ne našavši ga, vratiše se u Jerusalim da ga traže.

I poslije tri dana nađoše ga u hramu gdje sjedi među učiteljima, i sluša ih, i pita ih.

I svi koji ga slušahu divljahu se veoma njegovoj razboritosti i odgovorima.

I vidjevši ga zaprepastiše se, i mati njegova reče mu: Čedo, što nam tako učini? Evo, otac tvoj i ja tražismo te s bolom.

I reče im: Zašto ste me tražili? Zar niste znali da meni treba biti u onome što je Oca mojega?

I oni ne razumješe riječ koju im reče.

I siđe s njima i dođe u Nazaret; i bješe im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu.

I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.

Glave · Luka

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.