Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 23
Isus na sudu pred Pilatom i Irodom. Zahtjev Judejaca da se Varava pusti a Isus razapne. Osuda Hrista. Put na Golgotu. Raspeće. Raspeti razbojnici. Krsna smrt. Kapetan proslavlja Boga. Pogreb.
1
I ustade sve mnoštvo i odvede ga Pilatu.
2
I počeše ga tužiti govoreći: Ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car.
3
A Pilat ga zapita govoreći: Jesi li ti car judejski? A on odgovarajući reče mu: Ti kažeš.
4
A Pilat reče prvosveštenicima i narodu: Ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku.
5
A oni uporno navaljivahu govoreći: On buni narod učeći po svoj Judeji počevši od Galileje pa sve dovde.
6
A Pilat čuvši za Galileju, zapita: Zar je ovaj čovjek Galilejac?
7
I doznavši da je iz područja Irodova, posla ga Irodu, koji i sam bijaše u Jerusalimu onih dana.
8
A Irod vidjevši Isusa, veoma se obradova; jer je odavno želio da ga vidi, pošto je mnogo slušao o njemu, i nadaše se da će vidjeti od njega neki znak.
9
I postavljaše mu mnoga pitanja; ali mu on ništa ne odgovori.
10
Stajahu pak prvosveštenici i književnici i žestoko ga optuživahu.
11
A Irod ga ponizi sa svojim vojnicima i naruga mu se, obuče mu bijelu haljinu i posla ga natrag Pilatu.
12
I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer prije bijahu u zavadi.
13
A Pilat, sazvavši prvosveštenike i starješine i narod,
14
Reče im: Dovedoste mi ovoga čovjeka kao da on otpađuje narod, i eto, ja ga pred vama ispitah, i ne nađoh na ovome čovjeku nijedne krivice od onih za koje ga vi optužujete;
15
A ni Irod, jer vam ga natrag posla. I eto, nije učinio ništa što bi zasluživalo smrt.
16
Da ga, dakle, kaznim i pustim.
17
A moraše da im o Prazniku oslobodi jednoga.
18
A oni svi zajedno povikaše govoreći: Uzmi ovoga, a pusti nam Varavu!
19
Ovaj bijaše bačen u tamnicu za nekakvu pobunu učinjenu u gradu i za ubistvo.
20
A Pilat opet povika hoteći da pusti Isusa.
21
A oni vikahu govoreći: Raspni ga, raspni!
22
A on im po treći put reče: Kakvo je, dakle, zlo on učinio? Ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; dakle, da ga kaznim pa da ga pustim.
23
A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i prvosveštenička.
24
I Pilat presudi da bude po traženju njihovu.
25
I pusti im Varavu, bačenog u tamnicu za pobunu i ubistvo, kojega iskahu, a Isusa predade njima na volju.
26
I kada ga povedoše, zadržaše nekoga Simona Kirinejca, koji se vraćaše iz polja, i staviše na njega krst da nosi za Isusom.
27
A za njim iđaše veliko mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim.
28
A Isus obazrevši se na njih reče: Kćeri jerusalimske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom.
29
Jer evo, dolaze dani u koje će se reći: Blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i dojkama koje ne dojiše.
30
Tada će početi govoriti gorama: Padnite na nas; i bregovima: Pokrijte nas!
31
Jer kad ovako čine sa sirovim drvetom, šta li će biti sa suhim?
32
Vođahu pak i druga dva zločinca sa njim da pogube.
33
I kada dođoše na mjesto zvano Lobanja, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.
34
A Isus govoraše: Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine! I dijeleći haljine njegove, bacahu kocku.
35
I narod stajaše gledajući. A i starješine rugahu mu se s njima govoreći: Druge spase, neka spase i sebe, ako je on Hristos, izabranik Božiji.
36
A i vojnici mu se rugahu, pristupahu i davahu mu ocat.
37
I govorahu: Ako si ti car judejski, spasi samog sebe!
38
A bijaše nad njim i natpis napisan slovima jelinskim i latinskim i jevrejskim: Ovo je car judejski.
39
A jedan od obješenih zločinaca huljaše na njega govoreći: Ako si ti Hristos, spasi sebe i nas!
40
A drugi odgovorivši ukoravaše ga govoreći: Zar se ti ne bojiš Boga kada si i sam osuđen tako?
41
A mi smo pravedno osuđeni, jer primamo po svojim djelima kao što smo zaslužili; a on nikakva zla ne učini.
42
I reče Isusu: Sjeti me se, Gospode, kada dođeš u Carstvu svome.
43
I reče mu Isus: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju.
44
A bijaše oko šestoga časa, i tama bi po svoj zemlji do časa devetoga.
45
I pomrča sunce, i zavjesa hramovna razdrije se napola.
46
I povikavši Isus iz svega glasa reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.
47
A kad vidje kapetan šta se dogodi, proslavi Boga govoreći: Zaista ovaj čovjek bješe pravednik.
48
I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovaj prizor, kad vidje šta bi, vrati se bijući se u prsa.
49
A stajahu izdaleka svi poznanici njegovi i žene koje ga pratiše iz Galileje, posmatrajući ovo.
50
I gle, čovjek po imenu Josif, koji bješe savjetnik i čovjek dobar i pravedan, iz Arimateje, grada judejskog,
51
Koji ne bijaše pristao na njihovu odluku i na njihovo djelo, a i sam čekaše Carstvo Božije,
52
Pristupivši Pilatu, zaiska tijelo Isusovo.
53
I skide ga i obvi platnom, i položi ga u grob usječen u kamenu, u koji ne bijaše nikad niko položen.
54
I dan bijaše petak, i subota osvitaše.
55
A iđahu u pratnji i žene, koje bijahu došle sa Isusom iz Galileje, i vidješe grob i kako bi položeno tijelo njegovo,
56
Pa se vratiše i pripremiše mirise i miro. Subotu pak provedoše u miru po Zakonu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.