Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 16
Priča o nepravednom upravitelju. Izobličavanje fariseja. O svetinji braka. O bogatašu i ubogom Lazaru.
1
A učenicima svojim govoraše: Čovjek neki bijaše bogat i imaše upravitelja, a ovaj bi oklevetan kod njega da mu rasipa imanje.
2
I dozvavši ga reče mu: Šta to čujem za tebe? Položi račun kako si upravljao domom, jer više ne možeš njime upravljati.
3
A upravitelj doma reče u sebi: Šta da radim, jer gospodar moj oduzima od mene upravu? Kopati ne mogu, prositi stidim se.
4
Znam šta ću raditi da bi me primili u domove svoje kad mi se oduzme upravljanje.
5
I dozvavši redom dužnike gospodara svojega, reče prvome: Koliko ti duguješ gospodaru mojemu?
6
A on reče: Sto mjera ulja. I reče mu: Uzmi priznanicu svoju i sjedi te brzo napiši pedeset.
7
Potom reče drugome: A ti, koliko duguješ? A on reče: Sto vreća pšenice. I reče mu: Uzmi priznanicu svoju i napiši osamdeset.
8
I pohvali gospodar nepravednog upravitelja što vješto učini; jer su sinovi ovoga vijeka vještiji od sinova svjetlosti u svome naraštaju.
9
I ja vama kažem: Načinite sebi prijatelje bogatstvom nepravednim da bi vas kad osiromašite primili u vječna obitavališta.
10
Koji je vjeran u najmanjem, i u mnogom je vjeran; i ko je nepravedan u najmanjem, i u mnogom je nepravedan.
11
Ako, dakle, u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko će vam povjeriti istinsko?
12
I ako u tuđem ne biste vjerni, ko će vam dati vaše?
13
Nijedan sluga ne može dva gospodara služiti; jer, ili će jednoga mrziti a drugoga voljeti, ili će se jednoga držati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.
14
A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se.
15
I reče im: Vi ste oni koji se pravite pravedni pred ljudima, ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko, gadost je pred Bogom.
16
Zakon i Proroci su do Jovana; od tada se Carstvo Božije blagovijesti, i svaki se trudi da uđe u njega.
17
A lakše je nebu i zemlji proći negoli jednoj crtici iz Zakona propasti.
18
Svaki koji otpušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu čini; i svaki koji se ženi raspuštenicom, preljubu čini.
19
Čovjek pak neki bješe bogat i oblačaše se u skerlet i u svilu, i sjajno se veseljaše svaki dan.
20
A bijaše neki siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred vratima njegovim gnojav,
21
I željaše da se nasiti mrvama koje padahu sa trpeze bogatoga; a još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov.
22
A kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u naručje Avraamovo; a umrije i bogataš, i sahraniše ga.
23
I u paklu, nalazeći se u mukama, podiže oči svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naručju njegovu.
24
I on povika i reče: Oče Avraame, smiluj se na me i pošalji Lazara neka umoči u vodu vrh od prsta svojega da mi rashladi jezik; jer se mučim u ovome plamenu.
25
A Avraam reče: Sinko, sjeti se da si ti primio dobra svoja u životu svome, a tako i Lazar zla; sada pak on se tješi, a ti se mučiš.
26
I povrh svega toga, postavljena je među nama i vama provalija velika, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeći, ne mogu; niti oni otuda k nama prelaze.
27
Tada reče: Molim te pak, oče, da ga pošalješ domu oca mojega;
28
Jer imam petoricu braće: neka im posvjedoči da ne bi i oni došli na ovo mjesto mučenja.
29
Reče mu Avraam: Imaju Mojseja i proroke, neka njih slušaju.
30
A on reče: Ne, oče Avraame, nego ako im dođe neko iz mrtvih, pokajaće se.
31
A on mu reče: Ako ne slušaju Mojseja i proroke, ako neko i iz mrtvih vaskrsne, neće se uvjeriti.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.