Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 9
Slanje Dvanaestorice na propovijed. Čudo umnoženja hljebova. Petrovo ispovijedanje Hrista. Prvo predskazivanje stradanja. O nošenju krsta. Preobraženje Hristovo. Iscjeljenje bjesomučnog dječaka. Drugo predskazivanje stradanja. Spor o tome koje najveći. Čudesa imenom Isusovim. O sledovanju za Hristom.
1
Sazvavši pak Dvanaestoricu učenika svojih, dade im silu i vlast nad svim demonima, i da liječe od bolesti.
2
I posla ih da propovijedaju Carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesne.
3
I reče im: Ništa ne uzimajte na put, ni štapa, ni torbe, ni hljeba ni novca, niti po dvije haljine da imate.
4
I u koju kuću uđete, ondje ostajte i odande polazite.
5
I koji god vas ne prime, izlazeći iz grada onoga, otresite i prah sa nogu svojih, za svjedočanstvo protiv njih.
6
A oni izlazeći prolažahu po selima propovijedajući jevanđelje i liječeći svuda.
7
A Irod četvorovlasnik ču šta on čini, i bijaše u nedoumici. Jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvih;
8
A jedni da se Ilija pojavio; drugi opet, da je vaskrsao neki od starih proroka.
9
I reče Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je taj o kome slušam tako nešto? I nastojaše da ga vidi.
10
I vrativši se apostoli ispričaše mu šta su učinili. I uzevši ih otide nasamo u mjesto pusto kod grada zvanog Vitsaida.
11
A kad narod saznade, pođe za njim, i on ih primi i govoraše im o Carstvu Božijem i iscijeli one koji trebahu izliječenja.
12
A dan stade naginjati. Tada pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i zaseoke, i nek nađu hrane, jer smo ovdje u pustom mjestu.
13
A on im reče: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; sem da mi odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod.
14
Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojim: Posadite ih na skupine po pedeset.
15
I učiniše tako, i posadiše ih sve.
16
A on uze onih pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da postave narodu.
17
I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada što im preteče dvanaest kotarica.
18
I kada se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: Šta govori narod ko sam ja?
19
A oni odgovarajući rekoše: Jedni vele da si Jovan Krstitelj, a drugi da si Ilija; drugi opet da je neki od drevnih proroka vaskrsao.
20
A on im reče: A vi šta kažete ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božiji.
21
A on im zaprijeti i zapovjedi da to nikome ne kazuju,
22
Rekavši da Sinu Čovječijemu treba mnogo postradati, i da će ga starješine i prvosveštenici i književnici odbaciti, i da će biti ubijen, i trećega dana da će ustati.
23
A svima govoraše: Ako ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide.
24
Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ko izgubi život svoj mene radi, taj će ga sačuvati.
25
Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije a sebe upropasti ili sebi naudi?
26
Jer ko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.
27
A kažem vam zaista: Ima nekih među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstva Božijega.
28
A oko osam dana poslije ovih riječi, uze on Petra i Jovana i Jakova i pope se na goru da se pomoli Bogu.
29
I dok se moljaše postade izgled lica njegovog drugačiji, i odijelo njegovo bijelo i blistajuće.
30
I gle, dva čovjeka govorahu s njim, a to bijahu Mojsej i Ilija,
31
Koji se pokazaše u slavi, i govorahu o ishodu Njegovom koji je imao da se ispuni u Jerusalimu.
32
A Petar i oni s njim bjehu savladani snom; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka što stajahu s njim.
33
I kad se odvajahu oni od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da sagradimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojseju, i jednu Iliji, – ne znajući šta govori.
34
A dok on to govoraše nastade oblak i zakloni ih; i uplašiše se kada zađoše u oblak.
35
I ču se iz oblaka glas koji govoraše: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte.
36
I kada se ču glas, nađe se Isus sam. I oni zaćutaše i nikom ne objaviše u one dane ništa od onoga što su vidjeli.
37
A idući dan kada siđoše sa gore, srete ga mnoštvo naroda.
38
I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: Učitelju, molim te, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac;
39
I evo, hvata ga duh i viče iznenadno; i lomi ga uz pjenu, i jedva se udalji od njega pošto ga izlomi.
40
I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše.
41
A Isus odgovarajući reče: O rode nevjerni i pokvareni! Dokle ću biti s vama i trpjeti vas? Dovedi amo sina svojega.
42
A još dok on prilažaše, stade ga demon kidati i lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscjeli dječaka, i predade ga ocu njegovom.
43
I svi se veoma divljahu veličanstvu Božijem. A kada se svi čuđahu svemu što učini, Isus reče učenicima svojim:
44
Stavite vi u uši svoje ove riječi: Sin Čovječiji biće predan u ruke ljudi.
45
A oni ne razumijevahu ovu riječ; jer bješe sakrivena od njih da je ne shvate; i bojahu se da ga zapitaju za ovu riječ.
46
A uđe pomisao u njih ko bi među njima bio veći.
47
A Isus, znajući pomisao srca njihova, uze dijete i postavi ga kraj sebe,
48
I reče im: Koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; a koji mene primi, prima Onoga koji je mene poslao; jer koji je najmanji među svima vama, taj je veliki.
49
A Jovan odgovarajući reče: Nastavniče, vidjesmo jednoga gdje imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.
50
I reče mu Isus: Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.
51
I kada se navršavahu dani njegovog uzlaženja (na nebo), on čvrsto odluči da ide u Jerusalim.
52
I posla glasnike pred sobom; i oni otidoše i dođoše u selo samarjansko da pripreme za njega.
53
I ne primiše ga, zato što on iđaše u Jerusalim.
54
A kad vidješe učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode, hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrijebi, kao i Ilija što učini?
55
A on okrenuvši se zaprijeti im i reče: Ne znate kakvoga ste vi duha.
56
Jer Sin Čovječiji ne dođe da pogubi duše ljudske nego da spase. I otidoše u drugo selo.
57
A kad oni iđahu putem, reče mu neko: Gospode, ići ću za tobom kud god pođeš.
58
A Isus mu reče: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječiji nema gdje glavu skloniti.
59
A drugome reče: Hajde za mnom! A on reče: Gospode, dopusti mi da prvo odem da sahranim oca svojega.
60
A Isus mu reče: Ostavi neka mrtvi sahranjuju svoje mrtvace; a ti hajde te objavljuj Carstvo Božije.
61
A i drugi reče: Gospode, ići ću za tobom, ali prvo mi dopusti da odem da se oprostim sa domaćima svojim.
62
A Isus mu reče: Nijedan ko je metnuo ruku svoju na plug pa se obazire nazad, nije pripravan za Carstvo Božije.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.