Pređi na sadržaj
Luka 2020 od 24

Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Luka 20

O Hristovoj vlasti. Priča o zlim vinogradarima. O kamenu koji odbaciše zidari i o plaćanju poreza. O vaskrsenju mrtvih. Hristos Sin Božiji. Osuda književnika.

1
I dogodi se jednoga od onih dana dok je on učio narod u hramu i propovijedao jevanđelje, dođoše sveštenici i književnici sa starješinama.
2
I rekoše mu govoreći: Kaži nam, kakvom vlašću to činiš? Ili ko je taj što ti je dao tu vlast?
3
A on odgovarajući reče im: I ja ću vas upitati jednu riječ, i kažite mi:
4
Krštenje Jovanovo – da li bješe s neba ili od ljudi?
5
A oni pomisliše u sebi govoreći: Ako kažemo: s neba, reći će: zašto mu, dakle, ne vjerovaste?
6
Ako li rečemo: od ljudi, sav će nas narod kamenovati; jer je uvjeren da je Jovan prorok.
7
I odgovoriše da ne znaju otkuda.
8
A Isus im reče: Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.
9
A narodu poče kazivati priču ovu: Čovjek neki posadi vinograd, i predade ga vinogradarima pa otide na duže vrijeme.
10
I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari ga izbiše, i poslaše praznih ruku.
11
I opet posla drugoga slugu; a oni i njega izbivši i osramotivši poslaše praznih ruku.
12
I posla opet trećega; a oni i njega raniše i istjeraše.
13
Onda reče gospodar vinograda: Šta da činim? Poslaću sina svojega ljubljenoga; valjda će se zastidjeti kad vide njega.
14
A vinogradari vidjevši ga razmišljahu u sebi govoreći jedan drugome: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo da nama ostane nasljedstvo.
15
I istjeraše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta će, dakle, učiniti njima gospodar vinograda?
16
Doći će i pogubiti ove vinogradare, i daće vinograd drugima. A oni kada to čuše rekoše: Ne dao Bog!
17
A on pogledavši na njih reče: Šta znači, dakle, ono što je napisano: Kamen koji odbaciše zidari, onaj postade glava od ugla?
18
Svaki koji padne na taj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.
19
I tražahu prvosveštenici i književnici da u onaj čas dignu ruke na njega, no pobojaše se naroda; jer razumješe da za njih ovu priču kaza.
20
I motrahu na njega; i poslaše uhode, koji se pretvarahu da su pravedni, ne bi li ga uhvatili u riječi, te da bi ga predali načelstvu i vlasti namjesnikovoj.
21
I upitaše ga govoreći: Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista učiš putu Božijem:
22
Da li nam je dopušteno davati danak ćesaru ili ne?
23
A on, razumjevši prepredenost njihovu, reče im: Što me kušate?
24
Pokažite mi dinar; čiji je na njemu lik i natpis? A oni odgovarajući rekoše: Ćesarev.
25
A on im reče: Podajte, dakle, ćesarevo ćesaru, a Božije Bogu.
26
I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom; i zadivivši se odgovoru njegovom, umukoše.
27
I pristupiše neki od sadukeja, koji vele da nema vaskrsenja, i zapitaše ga,
28
Govoreći: Učitelju, Mojsej nam napisa: Ako kome umre brat koji ima ženu, i ovaj umre bez djece, da brat njegov uzme ženu i da podigne potomstvo bratu svojemu.
29
Bijaše, dakle, sedmoro braće, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;
30
I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;
31
I treći je uze isto tako; a tako i sva sedmorica, ne ostaviše djece i pomriješe.
32
A poslije sviju umrije i žena.
33
O vaskrsenju, dakle, kojega će od njih biti žena? Jer je sedmorica imadoše za ženu.
34
I odgovarajući Isus reče im: Sinovi ovoga vijeka žene se i udaju;
35
A koji se udostojiše dobiti onaj vijek i vaskrsenje iz mrtvih, niti se žene niti se udaju;
36
Jer više ne mogu umrijeti, jer su kao anđeli, i sinovi su Božiji kada su sinovi vaskrsenja.
37
A da mrtvi ustaju, i Mojsej pokaza kod kupine kada naziva Gospoda Bogom Avraamovim i Bogom Isakovim i Bogom Jakovljevim.
38
A Bog nije Bog mrtvih nego živih; jer su njemu svi živi.
39
A neki od književnika odgovarajući rekoše: Učitelju, dobro si kazao.
40
I ne smjedoše više ništa da ga pitaju. A on im reče:
41
Kako govore da je Hristos sin Davidov?
42
Kada sam David govori u knjizi Psalama: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni sa desne strane,
43
Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.
44
David, dakle, njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?
45
A kada sav narod slušaše, reče učenicima svojim:
46
Čuvajte se književnika, koji rado idu u dugačkim haljinama, i vole pozdrave na trgovima, i prva mjesta po sinagogama i začelja na gozbama;
47
Koji jedu kuće udovičke, i lažno se mole dugo; oni će još većma biti osuđeni.
Glave · Luka
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21
  22. 22
  23. 23
  24. 24

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte