Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Luka 7
Iscjeljenje kapetanovog sluge. Vaskrsenje mladića u Nainu. Izaslanstvo Jovanovo i Isusovo svjedočanstvo o Jovanu. Isus u domu Simona fariseja. Grješnica ga pomazuje mirisom.
1
A kada završi sve riječi svoje pred narodom, uđe u Kapernaum.
2
U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio.
3
A kad ču za Isusa, posla mu starješine judejske moleći ga da dođe i spase mu slugu.
4
A oni došavši Isusu, moljahu ga usrdno govoreći: Dostojan je da mu to učiniš,
5
Jer ljubi narod naš, i sagradi nam sinagogu.
6
A Isus iđaše s njima. I kad već bijaše nedaleko od kuće, posla kapetan njemu prijatelje govoreći mu: Gospode, ne trudi se, jer nisam dostojan da pod krov moj uđeš;
7
Zato i ne smatrah sebe dostojnim da ti dođem; nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.
8
Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: Idi, i ide; i drugome: Dođi, i dođe; i slugi svojemu: Učini to, i učini.
9
A kad to ču Isus, zadivi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim, reče: Kažem vam: ni u Izrailju toliku vjeru ne nađoh.
10
I kada se poslani vratiše, nađoše bolesnoga slugu zdrava.
11
I dogodi se potom da on iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda.
12
A kada se približi vratima grada, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica; i mnogi narod iz grada iđaše sa njom.
13
I vidjevši je Gospod sažali se na nju, i reče joj: Ne plači!
14
I pristupivši dohvati se nosila, a nosioci stadoše; i reče: Momče, tebi govorim, ustani!
15
I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.
16
A strah obuze sve, i slavljahu Boga govoreći: Veliki prorok podiže se među nama, i Bog pohodi narod svoj.
17
I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini.
18
I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo.
19
I pozva Jovan dvojicu od učenika svojih i posla ih Isusu, govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?
20
Došavši pak ti ljudi k njemu rekoše: Jovan Krstitelj posla nas tebi govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?
21
A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogim slijepim darova vid.
22
I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda jevanđelje;
23
I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.
24
A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: Šta ste izišli u pustinju da vidite? Trsku koju ljulja vjetar?
25
Nego šta ste izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive, po carskim su dvorovima.
26
No šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem i više od proroka.
27
Ovo je onaj za koga je pisano: Evo, ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim koji će pripraviti put tvoj pred tobom.
28
Jer vam kažem: Nijedan između rođenih od žena nije veći prorok od Jovana Krstitelja; a najmanji u Carstvu Božijem veći je od njega.
29
I sav narod koji slušaše i carinici opravdaše Boga, krstivši se krštenjem Jovanovim;
30
A fariseji i zakonici odbaciše volju Božiju o njima, ne krstivši se od njega.
31
(A Gospod reče): S kime ću, dakle, uporediti ljude ovoga roda, i kome su slični?
32
Slični su djeci što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima govoreći: Svirasmo vam, i ne igraste; naricasmo vam, i ne plakaste.
33
Jer je došao Jovan Krstitelj koji hljeba ne jede niti vina pije, a vi govorite: Demon je u njemu.
34
Došao je Sin Čovječiji koji i jede i pije, a vi kažete: Gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima.
35
I bi opravdana premudrost od sve djece njezine.
36
Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu, sjede za trpezu.
37
I gle, žena u gradu koja bješe grješnica, doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese miris u sudu od alavastra.
38
I stavši pozadi kod nogu njegovih plakaše, i stade kvasiti noge njegove suzama, i kosom glave svoje otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirisom.
39
A kad vidje farisej koji ga je pozvao, reče u sebi: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče; jer je grješnica.
40
I odgovarajući Isus reče mu: Simone, imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju, kaži.
41
A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome povjeriocu, jedan bješe dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset.
42
A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži, koji će ga od njih dvojice većma ljubiti?
43
A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome više pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio.
44
I okrenuvši se ženi, reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, ni vode mi na noge nisi dao, a ona mi suzama obli noge, i kosom glave svoje obrisa.
45
Cjeliva mi nisi dao; a ona, otkako uđe, ne presta cjelivati mi noge.
46
Uljem nisi pomazao glavu moju, a ona mirisom pomaza mi noge.
47
Zato ti kažem: Opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta malu ljubav ima.
48
A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi.
49
I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta?
50
A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.