Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 1
O Bogu Logosu kao tvorcu svijeta i davaocu života. Ovaploćenje Logosa. Svjedočanstvo Jovana Krstitelja o Hristu. Prvi učenici Isusovi.
1
U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog.
2
On bješe u početku u Boga.
3
Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo.
4
U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.
5
I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze.
6
Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan.
7
Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega.
8
On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti.
9
Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
10
U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.
11
Svojima dođe, i svoji ga ne primiše.
12
A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo;
13
Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.
14
I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.
15
Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe.
16
I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat.
17
Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista.
18
Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.
19
I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Judejci iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: Ko si ti?
20
I priznade i ne poreče; i priznade: Ja nisam Hristos.
21
I upitaše ga: Šta dakle? Jesi li ti Ilija? I reče: Nisam. Jesi li ti prorok? I odgovori: Ne.
22
A oni mu rekoše: Ko si? Da odgovor damo onima koji nas poslaše: Šta kažeš o sebi samom?
23
Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok.
24
A izaslanici bijahu od fariseja.
25
I zapitaše ga i rekoše mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos, ni Ilija, ni prorok?
26
Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate.
27
To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj.
28
Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše.
29
A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta!
30
Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe.
31
I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom.
32
I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu.
33
I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.
34
I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji.
35
Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih.
36
I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!
37
I čuše ga oba učenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.
38
A Isus obazrevši se i vidjevši ih, gdje idu za njim, reče im: Šta tražite? A oni mu rekoše: Ravi, što prevedeno znači: učitelju, gdje stanuješ?
39
Reče im: Dođite i vidite! I otidoše, i vidješe gdje stanuje; i ostaše kod njega onaj dan. A bijaše oko desetoga časa.
40
A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i odoše za njim bijaše Andrej, brat Simona Petra.
41
On nađe najprije brata svojega Simona, i reče mu: Našli smo Mesiju, što prevedeno znači: Hristos.
42
I dovede ga Isusu. I Isus pogledavši na njega reče: Ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, što znači Petar.
43
Sutradan htjede Isus izići u Galileju, i nađe Filipa, i reče mu: Hajde za mnom!
44
A Filip bješe iz Vitsaide, iz grada Andrejeva i Petrova.
45
Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, iz Nazareta.
46
I reče mu Natanailo: Iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i vidi!
47
A Isus vidje Natanaila gdje dolazi k njemu i reče za njega: Evo pravog Izrailjca u kome nema lukavstva.
48
Reče mu Natanailo: Otkuda me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip, vidjeh te kad bijaše pod smokvom.
49
Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi, ti si Sin Božiji, ti si car Izrailjev.
50
Odgovori Isus i reče mu: Zato što ti kazah da te vidjeh pod smokvom, vjeruješ? Vidjećeš više od ovoga.
51
I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.