Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 4
Odlazak Isusov iz Judeje. Razgovor sa Samarjankom na izvoru Jakovljevom. Vjera Samarjana u Hrista. Iscjeljenje sina careva čovjeka.
1
Kada, dakle, saznade Gospod da su fariseji čuli da Isus više učenika zadobija i krštava nego Jovan –
2
Iako sam Isus ne krštavaše nego učenici njegovi, –
3
Ostavi Judeju i otide opet u Galileju.
4
A valjalo mu je proći kroz Samariju.
5
Tako dođe u grad samarijski zvani Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu, sinu svojemu.
6
A ondje bijaše izvor Jakovljev. Isus pak umoran od puta sjeđaše tako na izvoru; bješe oko šestoga časa.
7
Dođe žena iz Samarije da zahvati vode. Reče joj Isus: Daj mi da pijem.
8
Jer učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe hrane.
9
Reče mu žena Samarjanka: Kako ti, koji si Judejac, tražiš od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Judejci ne druže sa Samarjanima.
10
Odgovori Isus i reče joj: Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu.
11
Reče mu žena: Gospode, ni vedra nemaš, a studenac je dubok; odakle ti onda voda živa?
12
Eda li si ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?
13
Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti;
14
A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka, nego voda koju ću mu dati postaće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.
15
Reče mu žena: Gospode, daj mi tu vodu da ne žednim i ne dolazim ovamo da zahvatam.
16
Reče joj Isus: Idi, zovi muža svojega, i dođi ovamo.
17
Odgovori žena i reče: Nemam muža. Reče joj Isus: Dobro kaza: nemam muža;
18
Jer si pet muževa imala, i sada koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
19
Reče mu žena: Gospode, vidim da si ti prorok.
20
Oci naši klanjahu se Bogu na gori ovoj, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba klanjati.
21
Reče joj Isus: Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na gori ovoj ni u Jerusalimu.
22
Vi se klanjate onome što ne znate; a mi se klanjamo onome što znamo; jer je spasenje od Judejaca.
23
Ali dolazi čas, i već je tu, kada će se istinski bogomoljci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac traži da takvi budu oni koji mu se klanjaju.
24
Bog je duh; i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.
25
Reče mu žena: Znam da dolazi Mesija zvani Hristos; kad on dođe, objaviće nam sve.
26
Reče joj Isus: Ja sam – koji govorim s tobom.
27
I utom dođoše učenici njegovi, i začudiše se što sa ženom razgovara, ali nijedan ne reče: šta tražiš, ili što govoriš sa njom?
28
A žena ostavi svoj krčag i otide u grad i reče ljudima:
29
Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila. Da nije on Hristos?
30
Iziđoše, dakle, iz grada i pođoše njemu.
31
A u međuvremenu moljahu ga učenici njegovi govoreći: Ravi, jedi!
32
A on im reče: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
33
Tada učenici govorahu među sobom: Da mu neko ne donese da jede?
34
Isus im reče: Jelo je moje da vršim volju Onoga koji me je poslao, i izvršim njegovo djelo.
35
Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će nastati žetva? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako se već žute za žetvu.
36
I koji žanje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduje zajedno i koji sije i koji žanje.
37
Jer u tome je istinita riječ, da je drugi koji sije, a drugi koji žanje.
38
Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u trud njihov ušli.
39
A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih.
40
Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana.
41
I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu,
42
Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.
43
A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju.
44
Jer sam Isus posvjedoči da prorok u svojoj postojbini nema časti.
45
A kada dođe u Galileju, primiše ga Galilejci, koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu o Prazniku, jer i oni dođoše na Praznik.
46
Isus pak dođe opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek čiji sin bolovaše u Kapernaumu.
47
Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na samrti.
48
Kaza mu, dakle, Isus: Ako ne vidite znake i čudesa, nećete da povjerujete.
49
Veli mu carev čovjek: Gospode, dođi dok nije umrlo dijete moje.
50
Reče mu Isus: Idi, sin tvoj je živ. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i pođe.
51
A već dok on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Dijete je tvoje živo.
52
Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: Juče u sedmi čas pusti ga groznica.
53
Tada razumje otac da to bješe u onaj čas u koji mu reče Isus: Sin tvoj je živ. I vjerova on i sva kuća njegova.
54
Ovo je opet drugo znamenje koje učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.