Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 11
Povratak u Judeju. Lazarevo vaskrsenje. Dogovor poglavara svešteničkih da ubiju Isusa. Predskazivanje Kajafino o iskupiteljskoj smrti Isusovoj.
1
Bijaše pak neki bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i Marte, sestre njezine.
2
A Marija, čiji brat Lazar bolovaše, bješe ona koja pomaza Gospoda mirisom i obrisa noge njegove svojom kosom.
3
Onda sestre poslaše k njemu govoreći: Gospode, evo boluje onaj koga ti ljubiš.
4
A kada ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se Sin Božiji proslavi kroz nju.
5
A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
6
Pa kada ču da je bolestan, tada ostade dva dana na mjestu gdje bješe.
7
Poslije toga reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju.
8
Rekoše mu učenici: Ravi, sad Judejci tražahu da te kamenuju, pa zar opet ideš onamo?
9
Isus odgovori: Nije li dvanaest časova u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta;
10
A ko ide noću spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.
11
Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim.
12
Onda rekoše učenici njegovi: Gospode, ako je zaspao, ustaće.
13
A Isus im bješe rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna.
14
Tada im Isus reče otvoreno: Lazar umrije.
15
I milo mi je zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete; nego hajdemo njemu.
16
Onda Toma, zvani Blizanac, reče ostalim učenicima: Hajdemo i mi da pomremo s njim.
17
Kada pak dođe Isus, nađe ga, a on već četiri dana u grobu.
18
A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest stadija.
19
I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim.
20
Kada pak Marta ču da Isus dolazi, iziđe pred njega, a Marija sjeđaše doma.
21
Onda reče Marta Isusu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro brat moj.
22
Ali i sada znam, da što god zaišteš u Boga, daće ti Bog.
23
Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj.
24
Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan.
25
Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće.
26
I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
27
Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.
28
I ovo rekavši, otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju, rekavši: Učitelj je došao i zove te.
29
Ona, kako ču, ustade brzo i otide k njemu.
30
Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onome mjestu gdje ga srete Marta.
31
A Judejci, koji bijahu sa njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo ustade i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače ondje.
32
A Marija, čim dođe gdje bješe Isus i vidje ga, pade pred noge njegove govoreći mu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
33
Onda Isus, kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi,
34
I reče: Gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode, dođi da vidiš.
35
Isusu udariše suze.
36
Onda Judejci govorahu: Gle kako ga ljubljaše!
37
A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepome učiniti da i ovaj ne umre?
38
A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.
39
Isus reče: Sklonite kamen! Reče mu Marta, sestra umrloga: Gospode, već zaudara; jer je četiri dana U grobu.
40
Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako vjeruješ, vidjećeš slavu Božiju?
41
Tada skloniše kamen gdje ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: Oče, blagodarim ti što si me uslišio!
42
A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
43
I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, iziđi napolje!
44
I iziđe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite neka ide.
45
Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli Mariji, vidjevši šta učini Isus, povjerovaše u njega.
46
Neki pak od njih otidoše farisejima i kazaše im šta učini Isus.
47
Onda prvosveštenici i fariseji sabraše Sinedrion, i govorahu: Šta da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
48
Ako ga ostavimo tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani i uzeti nam i zemlju i narod.
49
A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe prvosveštenik, reče im: Vi ne znate ništa;
50
Niti pomišljate da je za nas bolje da jedan čovjek umre za narod, a ne da sav narod propadne.
51
A ovo ne reče sam od sebe, nego budući prvosveštenik one godine, proreče da će Isus umrijeti za narod;
52
I ne samo za narod, nego i da rasijanu djecu Božiju sabere u jedno.
53
Od toga, dakle, dana dogovoriše se da ga ubiju.
54
A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i ondje boravljaše sa učenicima svojim.
55
A bješe blizu Pasha judejska, i mnogi iz cijele zemlje otidoše u Jerusalim prije Pashe da se očiste.
56
Tada tražahu Isusa, i stojeći u hramu govorahu među sobom: Šta vam se čini, da neće doći na Praznik?
57
A prvosveštenici i fariseji bijahu izdali zapovijest, ako ko dozna gdje je, neka javi da ga uhvate.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.