Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 9
Hristos iscjeljuje u subotu slijepoga od rođenja. Fariseji ispituju iscjeljenoga.
1
I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja.
2
I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: Ravi, ko sagriješi, ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep?
3
Isus odgovori: Ne sagriješi ni on ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu.
4
Meni valja činiti djela Onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć kad niko ne može raditi.
5
Dok sam u svijetu, svjetlost sam svijetu.
6
Rekavši ovo, pljunu na zemlju i načini blato od pljuvačke, i pomaza blatom oči slijepome.
7
I reče mu: Idi umij se u banji Siloamskoj, što prevedeno znači: poslan. On ode, dakle, i umi se, i dođe gledajući.
8
A susjedi i oni koji ga bijahu vidjeli prije da bješe slijep govorahu: Nije li ovo onaj što je sjedio i prosio?
9
Jedni govorahu da je on, a drugi da je nalik na njega. On govoraše: Ja sam.
10
Tada mu govorahu: Kako ti se otvoriše oči?
11
On odgovori i reče: Čovjek koji se zove Isus načini blato, i pomaza oči moje, i reče mi: idi u banju Siloamsku i umij se. I kad otidoh i umih se, progledah.
12
Tada mu rekoše: Gdje je on? Reče: Ne znam.
13
Onda njega, nekadašnjega slijepa, odvedoše farisejima.
14
A bješe subota kad Isus načini blato i otvori mu oči.
15
A fariseji ga tada opet pitahu kako progleda. A on im reče: Blato mi metnu na oči, i umih se i vidim.
16
Tada govorahu neki od fariseja: Nije ovaj čovjek od Boga, jer ne svetkuje subotu. Drugi govorahu: Kako može čovjek grješan takva znamenja činiti? I nasta razdor među njima.
17
Opet rekoše slijepom: Šta ti veliš za onoga što otvori oči tvoje? A on reče: Prorok je.
18
Tada Judejci ne vjerovaše za njega da je bio slijep i progledao, dok ne dozvaše roditelje toga što je progledao.
19
I zapitaše ih govoreći: Je li ovo sin vaš za koga vi kažete da se rodi slijep? Kako, dakle, sada vidi?
20
A roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: Znamo da je ovo sin naš, i da se rodi slijep;
21
A kako sada vidi ne znamo, ili ko mu otvori oči mi ne znamo; sam je već odrastao, pitajte njega, neka sam kaže za sebe.
22
Ovo rekoše roditelji njegovi jer se bojahu Judejaca; jer se Judejci već bijahu dogovorili da bude odlučen od sinagoge ko god njega prizna za Hrista.
23
Zato rekoše roditelji njegovi: Odrastao je, njega pitajte.
24
Tada po drugi put dozvaše čovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: Podaj slavu Bogu, mi znamo da je onaj čovjek grješan.
25
A on odgovori i reče: Je li grješan, ne znam; jedno znam – da ja bijah slijep, i sada vidim.
26
Tada mu opet rekoše: Šta ti učini? Kako otvori oči tvoje?
27
Odgovori im: Već vam kazah i ne slušaste. Šta opet hoćete da čujete? Da nećete i vi da postanete učenici njegovi?
28
Oni ga izgrdiše i rekoše: Ti si učenik njegov, a mi smo učenici Mojsejevi.
29
Mi znamo da je Mojseju govorio Bog; a ovoga ne znamo otkuda je.
30
Odgovori čovjek i reče im: U tome i jeste čudo što vi ne znate otkuda je, a on otvori oči moje.
31
A znamo da Bog ne sluša grješnike; nego ako ko Boga poštuje i volju njegovu tvori, toga sluša.
32
Otkako je vijeka nije se čulo da iko otvori oči rođenome slijepom.
33
Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti.
34
Odgovoriše i rekoše mu: Ti si se rodio sav u grijesima, pa ti nas da učiš? I istjeraše ga napolje.
35
Ču Isus da ga istjeraše napolje, pa našavši ga reče mu: Vjeruješ li ti u Sina Božijega?
36
On odgovori i reče: A ko je on, Gospode, da u njega vjerujem?
37
A Isus mu reče: I vidio si ga i onaj koji govori s tobom, taj je.
38
A on reče: Vjerujem, Gospode! I pokloni mu se.
39
I reče Isus: Za sud ja dođoh u ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi.
40
I čuše ovo neki od fariseja koji bijahu sa njim, i rekoše mu: Eda li smo i mi slijepi?
41
Reče im Isus: Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha; a sada kažete: vidimo, tako vaš grijeh ostaje.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.