Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 6
Hristos hrani pet hiljada ljudi, i ide po moru. Isus Hristos – Hljeb života. Neki od učenika napuštaju Hrista. Apostol Petar ga priznaje za Sina Božijeg.
1
Poslije toga otide Isus preko Galilejskog, Tiverijadskog mora.
2
I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer gledahu znamenja njegova koja činjaše na bolesnicima.
3
A Isus iziđe na goru, i ondje sjeđaše sa učenicima svojim.
4
A bijaše blizu Pasha, praznik judejski.
5
Podignuvši Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: Odakle da kupimo hljeba da ovi jedu?
6
A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znađaše šta će činiti.
7
Odgovori mu Filip: Ni za dvjesta dinara hljeba nije im dosta, da svako od njih samo malo dobije.
8
Reče mu jedan od učenika njegovih, Andrej, brat Simona Petra:
9
Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenih i dvije ribe. Ali šta je to na toliko mnoštvo?
10
A Isus reče: Recite ljudima da posjedaju. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posjedaše, dakle, ljudi na broj oko pet hiljada.
11
A Isus uze hljebove, i zablagodarivši, razdade učenicima, a učenici onima koji bijahu posjedali; tako i od riba koliko htjedoše.
12
A kada se nasitiše, reče učenicima svojim: Skupite preostale komade, da ništa ne propadne.
13
I sakupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenih što preostade iza onih koji su jeli.
14
A ljudi vidjevši znamenje koje učini Isus, govorahu: Ovo je zaista Prorok koji treba da dođe na svijet.
15
A kad razumije Isus da hoće da dođu da ga uhvate i učine carem, on otide opet na goru sam.
16
Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more,
17
I ušavši u lađu, pođoše preko mora u Kapernaum. I već bješe pao mrak, a Isus ne bješe došao k njima.
18
A more se podizaše od velikoga vjetra.
19
Pošto su, dakle, veslali oko dvadeset i pet ili trideset stadija, ugledaše Isusa kako ide po moru i približava se lađi, pa se prepadoše.
20
A on im reče: Ja sam; ne bojte se!
21
I htjedoše ga uzeti u lađu; i odmah se lađa obrete na zemlji u koju iđahu.
22
Sutradan narod koji je stajao s one strane mora, vidje da ondje ne bješe druge lađice osim one jedne u koju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus sa učenicima svojim u lađicu nego sami učenici njegovi otidoše;
23
A druge lađice iz Tiverijade dođoše blizu onoga mjesta gdje jedoše hljeb kada Gospod zablagodari,
24
Kada, dakle, vidje narod da Isusa ne bješe ondje, ni učenika njegovih, uđoše i oni u lađe, i dođoše u Kapernaum tražeći Isusa.
25
I našavši ga s one strane mora, rekoše mu: Ravi, kada si došao ovamo?
26
Isus im odgovori i reče: Zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što ste znamenja vidjeli, nego što ste hljeba jeli i nasitili se.
27
Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac.
28
A oni mu rekoše: Šta da činimo da bismo tvorili djela Božija?
29
Odgovori Isus i reče im: Ovo je djelo Božije da vjerujete u Onoga koga On posla.
30
A oni mu rekoše: Kakav, dakle, znak ti pokazuješ da vidimo i da ti vjerujemo? Šta ti činiš?
31
Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: Hljeb sa neba dade im da jedu.
32
Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba;
33
Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.
34
Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb!
35
A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti.
36
Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete.
37
Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje.
38
Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla.
39
A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan.
40
A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.
41
Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba,
42
I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao?
43
A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom.
44
Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.
45
U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni.
46
Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca.
47
Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni.
48
Ja sam hljeb života.
49
Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.
50
Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.
51
Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.
52
Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?
53
A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.
54
Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.
55
Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće.
56
Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu.
57
Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene.
58
Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek.
59
Ovo reče u sinagogi kad učaše u Kapernaumu.
60
Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovo je tvrda besjeda. Ko je može slušati?
61
A Isus, znajući u sebi da učenici njegovi ropću zbog toga, reče im: Zar vas ovo sablažnjava?
62
A šta ako vidite Sina Čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?
63
Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.
64
Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju. Jer znađaše Isus od početka koji su to što ne vjeruju, i ko će ga izdati.
65
I govoraše: Zato sam vam rekao da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od Oca mojega.
66
Od tada mnogi od učenika njegovih otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.
67
A Isus reče Dvanaestorici: Da nećete i vi da odete?
68
Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga.
69
I mi smo povjerovali i poznali da si ti Hristos Sin Boga živoga.
70
Isus im odgovori: Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? I jedan od vas je đavo.
71
A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer on namjeravaše da ga izda, iako bješe jedan od Dvanaestorice.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.