Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 19
Šibanje Isusa. Trnov vijenac. Pilatova osuda Isusa. Raspeće. Podjela haljina Isusovih. Staranje Hristovo o Majci. Posljednje riječi i smrt. Josif i Nikodim. Pogreb.
1
Tada, dakle, Pilat uze Isusa i išiba ga.
2
A vojnici opletoše vijenac od trnja i metnuše mu na glavu, i obukoše mu purpurnu haljinu,
3
I govorahu: Zdravo, care judejski! I udarahu ga po obrazima.
4
Pilat pak opet iziđe napolje i reče im: Evo vam ga izvodim napolje, da znate da na njemu ne nalazim nijedne krivice.
5
A Isus iziđe napolje noseći trnovi vijenac i purpurni ogrtač. I reče im Pilat: Evo čovjeka!
6
Kada ga, dakle, vidješe prvosveštenici i sluge, povikaše govoreći: Raspni ga, raspni! Pilat im reče: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivicu.
7
Odgovoriše mu Judejci: Mi imamo zakon i po zakonu našemu mora da umre, jer načini sebe Sinom Božijim.
8
Kada, dakle, Pilat ču ovu riječ, poboja se većma.
9
I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: Odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.
10
Pilat mu tad reče: Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te raspnem i vlast imam da te pustim?
11
Isus odgovori: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kada ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj koji me predade tebi ima veći grijeh.
12
Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Judejci vikahu govoreći: Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru.
13
Pilat, dakle, čuvši ovu riječ, izvede Isusa napolje, i sjede na sudijsku stolicu, na mjestu zvanom Litostroton, a jevrejski Gavata.
14
A bješe petak uoči Pashe, oko šestoga časa; i on reče Judejcima: Evo car vaš!
15
A oni povikaše: Uzmi, uzmi, raspni ga! Pilat im reče: Zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše prvosveštenici: Nemamo cara osim ćesara.
16
Tada, dakle, predade ga njima da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.
17
I noseći krst svoj iziđe na mjesto zvano Lobanja, a jevrejski Golgota.
18
Ondje ga razapeše, i sa njim drugu dvojicu, s jedne i sa druge strane, a Isusa u sredini.
19
Pilat pak napisa i natpis, pa postavi na krst; a bješe napisano: Isus Nazarećanin car judejski.
20
I ovaj natpis čitaše mnogi Judejci, jer blizu grada bješe mjesto gdje razapeše Isusa; i bješe napisano jevrejski, jelinski i rimski.
21
A prvosveštenici judejski govorahu Pilatu: Ne piši: car judejski, nego da on reče: ja sam car judejski.
22
Pilat odgovori: Što pisah, pisah.
23
Vojnici, pak, kada razapeše Isusa, uzeše haljine njegove i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dio i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana izjedna.
24
Onda rekoše među sobom: Da je ne deremo, nego da bacimo kocku za nju kome će dopasti. Da se ispuni Pismo koje govori: Razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocku. Vojnici, dakle, tako učiniše.
25
A stajahu kod Isusova krsta mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.
26
A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji pored nje, reče materi svojoj: Ženo, eto ti sina!
27
Potom reče učeniku: Evo ti majke! I od onoga časa uze je učenik k sebi.
28
Poslije toga, znajući Isus da se već sve svršilo, da se sasvim ispuni Pismo reče: Žedan sam!
29
Stajaše pak sud pun octa; a oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše ustima njegovim.
30
A kad Isus okusi ocat, reče: Svrši se! I preklonivši glavu predade duh.
31
A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu, jer bijaše veliki dan ona subota, Judejci zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni, pa da ih skinu.
32
Onda dođoše vojnici, i prvome prebiše golijeni i drugome raspetome s njim;
33
A došavši do Isusa, kad vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni,
34
Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.
35
I onaj koji je vidio, posvjedočio je, i istinito je svjedočanstvo njegovo, i on zna da istinu govori, da i vi vjerujete.
36
Jer se ovo dogodi da se ispuni Pismo: Kost njegova neće se prelomiti.
37
I opet drugo Pismo govori: Pogledaće na onoga koga probodoše.
38
A potom Josif iz Arimateje, koji bješe učenik Isusov, ali krišom zbog straha od Judejaca, zamoli Pilata da uzme tijelo Isusovo. I dopusti Pilat. Onda dođe i uze tijelo Isusovo.
39
A dođe i Nikodim, koji je prvi put dolazio noću Isusu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.
40
Tada uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Judejaca da sahranjuju.
41
A na onome mjestu, gdje bješe raspet bio je vrt, i u vrtu grob nov, u koji još niko ne bijaše položen.
42
Ondje, dakle, zbog petka judejskoga, pošto bješe blizu grob, položiše Isusa.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.