Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 20
Vaskrsenje Hristovo – prazan grob. Marija Magdalina i Petar i Jovan na grobu. Javljanje Hrista poslije vaskrsenja: Mariji Magdalini, Jedanaestorici apostola bez Tome i sa Tomom.
1
A u prvi dan sedmice dođe Marija Magdalina na grob rano, dok još bješe mrak, i vidje da je kamen dignut sa groba.
2
Onda otrča i dođe Simonu Petru i drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: Uzeše Gospoda iz groba, i ne znamo gdje ga položiše.
3
Tada iziđe Petar i drugi učenik, i pođoše ka grobu.
4
Trčahu pak oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra i stiže prvi na grob.
5
I nadvirivši se, vidje pokrove gdje leže; ali ne uđe.
6
Tada stiže Simon Petar za njim i uđe u grob i vidje pokrove gdje leže.
7
I ubrus koji bješe na glavi njegovoj, da ne leži sa pokrovima, nego posebno savijen na jednom mjestu.
8
Tada, dakle, uđe i drugi učenik, koji prvi dođe na grob, i vidje i vjerova;
9
Jer još ne znađahu Pismo da On treba da vaskrsne iz mrtvih.
10
Onda se učenici opet vratiše doma.
11
A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kada plakaše nadviri se nad grob.
12
I vidje dva anđela u bijelim haljinama gdje sjede, jedan čelo glave, a drugi čelo nogu, gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.
13
I oni joj rekoše: Ženo, što plačeš? Reče im: Zato što uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga položiše.
14
I ovo rekavši, obazre se natrag i ugleda Isusa gdje stoji, i ne znađaše da je Isus.
15
Reče joj Isus: Ženo, što plačeš? Koga tražiš? Ona, misleći da je gradinar, reče mu: Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga položio, i ja ću ga uzeti.
16
Isus joj reče: Marija! Ona, okrenuvši se, reče mu: Ravuni, što će reći: Učitelju!
17
Reče joj Isus: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svojemu; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu, i Bogu mojemu i Bogu vašemu.
18
A Marija Magdalina otide i javi učenicima da je vidjela Gospoda i da joj ovo reče.
19
A kad bi uveče onoga prvoga dana sedmice, i dok su vrata bila zatvorena, gdje se bijahu učenici njegovi sakupili zbog straha od Judejaca, dođe Isus, i stade na sredinu i reče im: Mir vam!
20
I ovo rekavši, pokaza im ruke i rebra svoja. Tada se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21
A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.
22
I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duha Svetoga!
23
Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su.
24
A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bješe sa njima kada dođe Isus.
25
A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću vjerovati.
26
I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam!
27
Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
28
I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj!
29
Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.
30
A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj.
31
A ova su zapisana da vjerujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.