Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 5
Iscjeljene bolesnoga u banji Vitezdi. Hristos govori da je jednak Bogu Ocu, i o sudu i vaskrsenju. Svjedočanstvo Jovana Krstitelja, Boga Oca i Svetoga Pisma.
1
Potom bješe praznik judejski, i iziđe Isus u Jerusalim.
2
A u Jerusalimu kod Ovčijih vrata postoji banja, koja se jevrejski zove Vitezda, i ima pet trijemova.
3
U njima ležaše veliko mnoštvo bolesnika, slijepih, hromih, suhih, koji čekahu da se voda zatalasa.
4
Jer anđeo Gospodnji povremeno silažaše i uzburkavaše vodu; i koji bi prvi ušao pošto se uzburka voda, ozdravio bi, ma od kakve bolesti bolovao.
5
A ondje bijaše neki čovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan.
6
Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je već mnogo godina bolestan, reče mu: Hoćeš li zdrav da budeš?
7
Odgovori mu bolesnik: Gospode, čovjeka nemam, da me spusti u banju kada se uzburka voda; a dok ja dođem, drugi siđe prije mene.
8
Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi!
9
I odmah ozdravi čovjek, i uze odar svoj i hođaše. A taj dan bješe subota.
10
Tada govorahu Judejci iscijeljenom: Subota je, nije ti dopušteno da nosiš odar.
11
On im odgovori: Koji me učini zdravim on mi reče: Uzmi odar svoj i hodi.
12
A oni ga zapitaše: Ko je taj čovjek koji ti reče: Uzmi odar svoj i hodi?
13
A izliječeni ne znađaše ko je; jer se Isus bješe udaljio zbog mnogog naroda na onome mjestu.
14
Potom ga nađe Isus u hramu i reče mu: Eto, postao si zdrav, više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi.
15
Čovjek otide i javi Judejcima da je Isus taj koji ga učini zdravim.
16
I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu.
17
A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam.
18
I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu.
19
A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin;
20
Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite.
21
Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava.
22
Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu,
23
Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.
24
Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25
Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće.
26
Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi;
27
I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji.
28
Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega,
29
I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.
30
Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.
31
Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
32
Drugi je koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo kojim svjedoči za mene.
33
Vi ste poslali k Jovanu, i on je posvjedočio za istinu.
34
A ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.
35
On bješe svjetiljka koja goraše i svijetljaše; a vi htjedoste malo vremena da se radujete svjetlosti njegovoj.
36
Ali ja imam svjedočanstvo veće od Jovanova; jer djela koja mi dade Otac da ih svršim, ova djela koja ja činim svjedoče za mene da me je Otac poslao.
37
I Otac koji me posla on je i posvjedočio za mene. Niti ste glas njegov ikada čuli, ni lice njegovo vidjeli.
38
I riječ njegovu nemate da obitava u vama; zato što vi ne vjerujete Onome koga On posla.
39
Istražujete Pisma, jer vi mislite da u njima imate život vječni; a upravo ona svjedoče o meni;
40
I nećete da dođete k meni da imate život.
41
Slavu od ljudi ne primam,
42
Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.
43
Ja sam došao u ime Oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.
44
Kako vi možete vjerovati kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite?
45
Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsej, u koga se vi uzdate.
46
Jer da vjerovaste Mojseju, vjerovali biste i meni; jer on pisa o meni.
47
A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.