Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 8
Sud o ženi uhvaćenoj u preljubi. Hristos – svjetlost svijeta. Svjedočanstvo Očevo i nauka od Oca. Istina će vas osloboditi! Judejci robovi grijeha, nedostojna djeca Avraamova; njihov je otac đavo. Judejci ruže Isusa.
1
A Isus otide na Maslinsku goru.
2
I ujutru opet dođe u hram, i sav narod dolažaše k njemu; i sjede i učaše ih.
3
A književnici i fariseji dovedoše ženu uhvaćenu u preljubi, i postaviše je na sredinu.
4
I rekoše mu: Učitelju, ova žena je uhvaćena u preljubi na djelu;
5
A Mojsej nam u Zakonu zapovjedi da takve kamenujemo. Ti, dakle, šta veliš?
6
Ovo pak rekoše iskušavajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus sagnuvši se dolje, pisaše prstom po zemlji.
7
A kad ga uporno pitahu, ispravi se i reče im: Koji je među vama bez grijeha neka prvi baci kamen na nju.
8
Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji.
9
A oni čuvši to, i pokarani od svoje savjesti, izlažahu jedan po jedan, počevši od starješina do posljednjih; i ostade Isus sam i žena stojeći na sredini.
10
A kada se Isus ispravi, i ne vidjevši nikoga do samu ženu, reče joj: Ženo, gdje su oni što te tužahu? Zar te niko ne osudi?
11
A ona reče: Niko, Gospode. A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem; idi, i od sada više ne griješi.
12
Isus im opet reče, govoreći: Ja sam svjetlost svijetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.
13
Tada mu rekoše fariseji: Ti sam za sebe svjedočiš; svjedočanstvo tvoje nije istinito.
14
Isus odgovori i reče im: Ako ja i svjedočim za samoga sebe, istinito je svjedočanstvo moje, jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem.
15
Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome.
16
Ali ako ja i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam nego ja i Otac koji me posla.
17
A i u Zakonu vašemu stoji napisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.
18
Ja sam onaj koji svjedoči za sebe, i svjedoči za mene Otac koji me posla.
19
Tada mu govorahu: Gdje je Otac tvoj? Isus odgovori: Ne znate ni mene ni Oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i Oca mojega.
20
Ove riječi kaza Isus kod riznice kad učaše u hramu; i niko ga ne uhvati, jer još ne bješe došao čas njegov.
21
A Isus im ponovo reče: Ja idem, i tražićete me; i pomrijećete u grijehu svome; kud ja idem vi ne možete doći.
22
Tada rekoše Judejci: Da se neće sam ubiti, jer govori: kud ja idem vi ne možete doći?
23
I reče im: Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.
24
Zato vam i rekoh da ćete pomrijeti u grijesima svojim; jer ako ne povjerujete da Ja jesam, pomrijećete u grijesima svojim.
25
Tada mu govorahu: Ko si ti? I reče im Isus: Početak, što vam i kažem.
26
Mnogo imam o vama govoriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ja govorim u svijetu ono što čuh od njega.
27
I ne razumješe da im govori za Oca.
28
A Isus im reče: Kad podignete Sina Čovječijega, onda ćete doznati da Ja jesam, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj, onako govorim.
29
I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.
30
Kad on ovo govoraše, mnogi povjerovaše u njega.
31
Tada Isus govoraše onim Judejcima koji su mu povjerovali: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici;
32
I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi.
33
Odgovoriše mu: Mi smo sjeme Avraamovo, i nikad nikome nismo robovali. Kako ti govoriš: postaćete slobodni?
34
Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svako koji čini grijeh rob je grijehu.
35
A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek.
36
Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.
37
Znam da ste sjeme Avraamovo; ali tražite da me ubijete, jer moja riječ nema mjesta u vama.
38
Ja govorim što sam vidio od Oca svojega, i vi, dakle, činite što ste vidjeli od oca vašega.
39
Odgovoriše i rekoše mu: Otac naš je Avraam. Isus im reče: Da ste djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova.
40
A sada tražite da ubijete mene, čovjeka koji sam vam kazao istinu, koju čuh od Boga. To Avraam nije činio.
41
Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni od bluda; jednoga oca imamo – Boga.
42
A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla.
43
Zašto ne razumijete govor moj? Jer ne možete da slušate riječ moju.
44
Vama je otac đavo, i želje oca svojega hoćete da činite; on bješe čovjekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži.
45
A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim.
46
Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?
47
Onaj koji je od Boga riječi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga.
48
A Judejci odgovoriše i rekoše mu: Ne kažemo li mi dobro da si ti Samarjanin, i da je demon u tebi?
49
Isus odgovori: U meni demona nema, nego poštujem Oca svojega; a vi me sramotite.
50
A ja ne tražim slave svoje; postoji Onaj koji traži i sudi.
51
Zaista, zaista vam kažem: Ko održi riječ moju neće vidjeti smrti vavijek.
52
Tada mu rekoše Judejci: Sada znamo da je demon u tebi. Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti vavijek.
53
Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe. Ko se ti sam praviš?
54
A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš,
55
I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim.
56
Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se.
57
A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio?
58
A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam.
59
Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.