Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Jovan 10
O Dobrom pastiru i njegovu stadu. Hristos u trijemu Solomonova hrama o Prazniku obnovljenja odgovara Judejcima o Ocu i sebi. Odlazak preko Jordana.
1
Zaista, zaista vam kažem: Ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mjestu, on je kradljivac i razbojnik.
2
A koji ulazi na vrata pastir je ovcama.
3
Njemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izvodi ih;
4
I kada svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
5
A za tuđinom neće poći, nego će pobjeći od njega, jer ne poznaju glas tuđinaca.
6
Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta bijaše to što im govoraše.
7
Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata ovcama.
8
Svi koji god dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.
9
Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.
10
Kradljivac ne dolazi za drugo nego da ukrade i zakolje i upropasti. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju.
11
Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
12
A najamnik, koji nije pastir, kome ovce nisu svoje, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi; i vuk razgrabi ovce i raspudi ih.
13
A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
14
Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju.
15
Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce.
16
I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.
17
Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem.
18
Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet uzeti ga. Ovu zapovijest primih od Oca svoga.
19
Tada opet nastade razdor među Judejcima zbog ovih riječi.
20
A mnogi od njih govorahu: U njemu je demon, i mahnita. Što ga slušate?
21
Drugi govorahu: Ovo nisu riječi bjesomučnika. Zar može demon slijepima oči otvarati?
22
A bijaše tada Praznik obnovljenja hrama u Jerusalimu, i bijaše zima.
23
I hodaše Isus u hramu po trijemu Solomonovu.
24
I Judejci ga opkoliše i govorahu mu: Dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Hristos, kaži nam otvoreno.
25
Isus im odgovori: Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime Oca svojega, ona svjedoče o meni,
26
Ali vi ne vjerujete; jer niste od ovaca mojih, kao što vam rekoh.
27
Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu.
28
I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.
29
Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega.
30
Ja i Otac jedno smo.
31
A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju.
32
Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete?
33
Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.
34
Odgovori im Isus: Nije li napisano u Zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste?
35
Kad one nazva bogovima, kojima riječ Božija bi data, a Pismo se ne može ukinuti,
36
Kako vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: huliš, zato što rekoh: Ja sam Sin Božiji?
37
Ako ne tvorim djela Oca svojega, ne vjerujte mi.
38
Ako li tvorim, iako meni ne vjerujete, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u njemu.
39
Tada opet tražahu da ga uhvate; ali im se izmače iz ruku.
40
I otide opet preko Jordana na mjesto gdje Jovan najprije krštavaše; i ostade ondje.
41
I mnogi dođoše k njemu i govorahu: Jovan ne učini nijedno znamenje, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.
42
I mnogi vjerovaše u njega ondje.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.