subota
13. mart
29. februar po starom kalendaru
Spomen dana
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.
subota
29. februar po starom kalendaru
Spomen ovog dana još nije unet u kalendar.
Ovaj veliki duhovnik rodio se u Rimu od roditelja slavnih. U mladosti izuči sve nauke svetske, naročito filosofiju i astronomiju. Potom se sav predade izučavanju Svetoga Pisma. Prostirući se od dobra na bolje i želeći sve viši stepen savršenstva, Kasian ode iz Rima u Carigrad, da lično čuje i vidi svetog Jovana Zlatousta. Zlatoust ga pouči i posveti za đakona. Koristivši se mnogo mudrim Zlatoustom, Kasian se uputi dalje na Istok, da se još više nauči i usavrši. Najviše se zadržao u Misiru, u Nitriji, među čuvenim duhovnim atletima, od kojih se naučio vežbanju u svakoj dobrodetelji. Napokon se vrati opet na Zapad, i nastani se u gradu Marselju. Tu osnova dva manastira, jedan muški i jedan ženski. Na molbu monaha napisa Kasian više spisa, od kojih je naročito koristan za ljubitelje duhovnog života: „Osam knjiga o borbi protiv osam glavnih strasti“. Vrlo mu je važan spis protiv jeretika Nestorija. Ovaj spis napisa Kasian na molbu arhiđakona Lava. Posluži verno Gospodu i obogati mnoge mudrošću pa se preseli u večni život 435. godine. Mošti svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Rodom iz Palestine. Rođen kao neznabožac, on se krsti u osamnaestoj svojoj godini i odmah zamonaši dobivši ime Jovan. Kada se proču zbog svoga dobrodeteljnog života, bi izabran za arhiepiskopa u Damasku. No on ne osta dugo na tom položaju. Žudeći za usamljenim duhovnim podvigom, on tajno napusti Damask i ode u pustinju Nitrijsku. Tu se prijavi kao monah Varsonufije, i odmah dobi kao poslušanje da bude vodonoša manastirski. Negdašnji arhiepiskop s radošću primi to poslušanje. Svojim umnim rasuđivanjem, krotošću i vrednoćom Varsonufije uskoro postade uzoriti primer svima monasima. Tek pred njegovu smrt bi otkriveno monasima ko je bio Varsonufije. I tako ovaj svetitelj posluži svojim primerom za ukor gordim i vlastoljubivim, a za utehu smernim i krotkim. Upokojio se mirno i preselio ka Gospodu 457. godine.
Osam strašnih strasti Kasian isčisli I deveto jošte – nečiste pomisli. Proždrljivost prvo u piću i jelu. Pa blud, otrov drugi i duhu i telu, Srebroljublje – okov što za metal veže. Gnev – ‘mraz ljudskog srca, što ledi i steže. Pečal – crv nesiti što dušu razjede, Uninije – dremež što smrt duši prede, Sujetljivost – zmija, zmija mnogoglava. Svud je i nigde je – prikriva je trava, Gordost – mač dvorezni što seče i rubi, I mlade i stare nemilosno gubi. I mladiće čile, ohole zbog snage. I duhovne starce, samim sebi drage. Od svih ovih strasti Bog nam je odbrana Molitvama svetim svetog Kasiana.
Sv. Jovan Kasian piše o borbi s duhom bluda ovako: „Borba s duhom bluda, borba je ljuta, duža od drugih, svagdašnja i samo od malog broja ljudi potpuno k pobedi privedena. Ova se borba počinje s prvog zrelog uzrasta i ne prestaje sve dok se ostale strasti ne pobede. U ovoj borbi potrebno je dvojako oružje. Za dostignuće savršene i čiste celomudrenosti nije dovoljan samo telesni post (premda je on pre svega nužan), potrebna je uz to i sokrušenost duha i neodstupna molitva protiv ovoga najnečistijeg duha; za tim neprestano poučenje iz Sv. Pisma ujedno s umnim delovanjem, zatim trud telesni i rukodelje, koje zadržava srce od bluđenja i povraća ga k sebi, a iznad svega duboka i istinska smernost, bez koje se nikada i ni nad kojom strašću ne može zadobiti pobeda. Pobeda ove strasti uslovljena je savršenim očišćenjem srca, iz koga po rečima Gospoda ističe otrov i ove bolesti. Jer od srca izlaze pomisli zle … preljube, kurvarstva itd. (Mat. 15, 19)… Treba imati postojanu smernost u srcu i trpljenje, kao i pažljivu predohranu sebe u toku dana od gneva i ostalih strasti. Jer ukoliko u nas uđe oganj gneva, utoliko lakše posle pronikava u nas žar pohoti.“ Interesantno je da i mnogi drugi veliki duhovnici dovode u uzročnu vezu strast gneva i strast bludne pohoti, iz čega sleduje da su gnevnici najveći pohotljivci.
Da sozercavam Gospoda Isusa kao budnog stražara nad crkvom Svojom (Mat. 28, 20) i to: 1. kako On bdi nad celim stvorenim svetom, a naročito nad crkvom Svojom, krvlju stečenom, 2. kako On bdi nad svakom krštenom dušom kao vrtar nad usevom svojim, 3. kako on kroz tišinu i kroz buru vodi crkvu Svoju, vodeći je krajnjoj pobedi, 4. kako On bdi i nad mojim životom, da uzraste i uzida se u carstvo Njegovo večito.
o živom prisustvu Hristovome
Ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. (Mat. 28, 20) Evo utehe nad utehama! Evo utehe za one koje bura lomi! Neka se samo sete: tu je Hristos pored njih, i neka se ne boje. On je krmanoš. Evo utehe za one koji stare! Neka ne gube iz vida, da Hristos s njima putuje kroz vreme sve do u večnost u večnu mladost, i neka budu spokojni. Evo utehe za one koje ljudi muče! Neka ne misle da su ostavljeni, jer Hristos je uz njih u svima mukama, i na sudu, i u tamnici, i neka se raduju. On je sudija. Evo utehe za one koje zli duhovi uznemiruju! Neka pojme, da je Hristos pobedilac zlih duhova, na njihovoj strani, i neka se krepe. On je Pobedilac. Evo utehe za sve one koji traže svetlost pravde i istine! Neka veruju da je Hristos bliži duši njihovoj od očiju njihovih, i neka se drže Njegovog rukovodstva. On je svetlost. O braćo moja, vaistinu, Hristos je neprestano s nama kao svetlost što je neprestano sa očima koje gledaju. No o žalosti naše, kako su oči naše duše zatvorene, te uzalud se svetlost trudi da se sretne sa zenicom vida našeg! O tuge i žalosti naše, kada mi nismo sa Hristom! On ide u susret nama – idemo li mi u susret Njemu? On hoće s nama – hoćemo li mi sa Njim? Ako hoćemo utehu, mi moramo biti sa Njim u sve dane do svršetka našega veka. Gospode, uteho naša jedina, ne ostavi nas! Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sledeći praznik · za 25 dana
Crveno slovosreda, 7. april
Riba