Psalam 13.
Po Septuaginti: 13 · masoretski: 14 · Isti psalam u Svetom Pismu
Za kraj, Psalam Davidov.
- 1.
REČE bezumnik u srcu svome: Nema Boga. Raspadoše se i zgadiše se u postupcima (svojim); nema ga koji čini dobro, nema ga ni jednoga.1
- 2.
Gospod s neba pogleda na sinove ljudske, da vidi ima li koji razuman, ili koji traži Boga.
- 3.
Svi zastraniše, ujedno nevaljali postaše; nema ga koji čini dobro, nema ga ni jednoga. (Grob je otvoren grlo njihovo, jezicima svojim lagahu, otrov aspidin je na usnama njihovim, kojih su usta puna kletve i gorčine; brze su noge njihove da proliju krv, pustoš i beda na putevima njihovim, a put mira ne poznaše. Nema straha Božijeg pred očima njihovim).
- 4.
Neće li poznati svi koji čine bezakonje, koji jedu narod moj kao jeđenje hleba, (a) Gospoda ne prizvaše.
- 5.
Tamo se ustrašiše straha, gde straha ne beše; jer je Gospod u rodu pravednih.
- 6.
Savet siromaha posramiste, jer Gospod je nada njegova.
- 7.
Ko će dati sa Siona spasenje Izrailjevo? Kada povrati Gospod roblje naroda Svoga, Obradovaće se Jakov i uzveseliće se Izrailj.
Beleške
- Rim. 3, 10-18. ↩