1. Dnevnika 5

A sinovi Ruvima, prvenca Izrailjeva, jer on bijaše prvenac, ali kad oskvrni postelju oca svojega, dano bi njegovo prvenaštvo sinovima Josifa, sina Izrailjeva, ali ne tako da se broji prvenac,

Jer Juda bi najsilniji među braćom svojom i od njega je vođ, ali prvenaštvo dobi Josif;

Sinovi Ruvima, prvenca Izrailjeva, bijahu: Anoh i Faluj, Esron i Harmija,

Sinovi Joilovi: Semaja sin mu, a njegov sin Gog, a njegov sin Simej,

A njegov sin Miha, a njegov sin Reaja, a njegov sin Val,

A njegov sin Veira, kojega odvede Telgat-Felnasar, car Asirski; on bijaše knez plemena Ruvimova.

A braći njegovoj po porodicama njihovijem kad se izbrojiše po koljenima svojim, bješe knez Jeilo i Zaharija,

I Vela, sin Azaza, sina Seme, sina Joilova; on življaše u Aroiru i do Nevona i Valmeona.

Potom življaše k istoku dori do pustinje od rijeke Efrata, jer im se stoka umnoži u zemlji Galadskoj.

I za vremena Saulova vojevaše na Agarene, koji izgiboše od ruke njihove; i tako se naseliše u šatorima njihovijim po svemu istočnom kraju zemlje Galadske.

A sinovi Gadovi življahu prema njima u zemlji Vasanskoj do Salhe.

Joilo im bijaše poglavar, a Safan drugi, pa Janaj i Safat u Vasanu.

A braća njihova po domovima otačkim bijahu: Mihailo i Mesulam i Seva i Joraj i Jahan i Zije i Ever, sedmorica.

Ti bijahu sinovi Avihaila, sina Urija, sina Jaroje, sina Galada, sina Mihaila, sina Jesisaja, sina Jadona, sina Vuzova.

Ahije, sin Avdila, sina Gunijeva, bijaše poglavar u domu otaca njihovijeh.

I življahu u Galadu, u Vasanu i u selima njegovijem i u svijem podgrađima Saronskim do međa njegovijeh.

Svi ovi biše izbrojeni za vremena Jotama, cara Judina, i za vremena Jerovoama, cara Izrailjeva.

Sinova Ruvimovijeh i Gadovijeh i polovine plemena Manasijina, hrabrijeh ljudi što nošahu štit i ma, i zatezahu luk, i vještijeh boju, bijaše četrdeset i četiri tisuće i sedam stotina i šezdeset, koji iđahu na vojsku;

I vojevaše na Agarene, na Jetureje i Nafiseje i Nodaveje,

I dođe im pomoć suprot njih, i Agareni im biše dani u ruke i sve što imahu; jer zavapiše k Bogu u boju, i usliši ih, jer se pouzdaše u nj.

I zaplijeniše stoku njihovu, pedeset tisuća kamila i dvjesta i pedeset tisuća ovaca i dvije tisuće magaraca i sto tisuća duša ljudskih.

A ranjenijeh mnogo pade; jer taj boj bi od Boga; i nastavaše na mjestu njihovu do seobe svoje.

A sinovi polovine plemena Manasijina življahu u toj zemlji od Vasana do Val-Ermona i Senira, do gore Ermona; bijahu se umnožili.

A ovo bijahu poglavari u domu otaca njihovijeh: Efer i Jesej i Elilo i Azrilo i Jeremija i Odavija i Jadilo, ljudi hrabri i na glasu, poglavari u domu otaca svojih.

Ali kad zgriješiše Bogu otaca svojih i činiše preljubu za bogovima naroda one zemlje, koje Bog istrijebi ispred njih,

Podiže Bog Izrailjev duh Fula, cara Asirskoga, i duh Telgat-Felnasara, cara Asirskoga, i preseliše pleme Ruvimovo i pleme Gadovo i polovinu plemena Manasijina, i odvedoše ih u Alu i u Avor i u Aru, i na rijeku Gozan, gdje ostaše do danas.