1. Dnevnika 13

I David učini vijeće s tisućnicima i sa stotinicima i sa svijem vojvodama,

I reče David svemu zboru Izrailjevu: Ako vam je po volji i ako je od Gospoda Boga našega, da pošaljemo na sve strane k braći svojoj ostaloj po svijem krajevima Izrailjevijem, i k sveštenicima i Levitima po gradovima i podgrađima njihovijem, da se skupe k nama,

Pa da donesemo k sebi kovčeg Boga svojega, jer ga ne tražismo za vremena Saulova.

A sav zbor reče da se tako učini, jer to bi po volji svemu narodu.

I tako David sabra sav narod Izrailjev od Sihora Misirskoga sve do Emata, da donesu kovčeg Božji iz Kirijat-Jarima.

I otide David sa svijem Izrailjem u Valu, u Kirijat-Jarim Judin, da prenesu odande kovčeg Boga Gospoda koji sjedi na heruvimima, čije se ime prizivlje.

I povezoše kovčeg Božji na novijem kolima iz kuće Avinadavove; a Uza i Ahijo upravljahu kolima.

A David i sav narod Izrailjev igrahu pred Bogom iz sve snage pjevajući i udarajući u gusle i u psaltire i u bubnje i u kimvale i trubeći u trube.

A kad dođoše do gumna Hidonova, Uza se maši rukom da prihvati kovčeg, jer volovi potegoše na stranu.

I Gospod se razgnjevi na Uzu i udari ga što se maši rukom za kovčeg, te umrije ondje pred Bogom.

I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu; zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas.

I uplaši se David od Boga u onaj dan i reče: Kako ću donijeti k sebi kovčeg Božji?

I ne prenese David kovčega k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kuću Ovid-Edoma Getejina.

I osta kovčeg Božji kod porodice Ovid-Edomove u kući njegovoj tri mjeseca. I Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što imaše.