Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
Jevrejima 10
Starozavjetne žrtve i sila Hristove žrtve. Slava Novoga Zavjeta. Potreba vjernosti Hristu.
1
Jer Zakon imajući samo sjenku budućih dobara, a ne sami lik stvari, ne može nikada jednim te istim žrtvama, koje se prinose stalno svake godine, usavršiti one koji pristupaju.
2
Inače, zar one ne bi prestale da se prinose, pošto oni koji služe ne bi se više osjećali grješnim, budući jednom za svagda očišćeni?
3
Međutim, te žrtve svake godine podsjećaju na grijehe.
4
Jer nije moguće da krv junaca i jaraca spere grijehe.
5
Zato ulazeći u svijet, govori: Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi tijelo pripremio.
6
Svespaljenice i žrtve za grijehe nisu ti bile ugodne;
7
Tada rekoh: Evo dođoh, kao što je u početku Knjige pisano za mene, da učinim volju tvoju, Bože.
8
Govoreći prethodno, da žrtvu i prinos i svespaljenice i žrtve za grijehe nisi htio niti su ti bile ugodne, one koje se po zakonu prinose;
9
Potom reče: Evo idem da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo, da postavi drugo.
10
Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda.
11
I svaki sveštenik stoji svakodnevno služeći i mnogo puta prinoseći iste žrtve koje nikada ne mogu uništiti grijehe;
12
A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga,
13
Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih.
14
Jer je On jednim prinosom učinio savršenima zauvijek one koji se osvećuju.
15
A svjedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je naprijed rekao:
16
Ovo je Zavjet koji ću im zavještati poslije onih dana, govori Gospod, dajući zakone moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, – kaže:
17
I grijehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati.
18
A gdje je oproštenje grijehova, tu nema više prinosa za njih.
19
Imajući, dakle, braćo, slobodu za ulazak u Svetinju krvlju Isusovom,
20
Putem novim i živim, koji nam je On otvorio zavjesom, to jest tijelom svojim,
21
I Sveštenika velikoga nad domom Božijim,
22
Pristupajmo istinitim srcem, u punoj vjeri, sa srcima očišćenim od zle savjesti i tijelom opranim vodom čistom,
23
Držimo se čvrsto u ispovijedanju nade bez kolebanja, jer je pouzdan Onaj koji je obećao;
24
I starajmo se jedan o drugome u podsticanju na ljubav i dobra djela.
25
Nemojmo izostajati sa skupova naših, kao što neki imaju običaj, nego se uzajamno bodrimo, i utoliko više koliko vidite da se približuje Dan onaj.
26
Jer ako mi griješimo hotimice i poslije primljenog poznanja istine, tu više nema žrtve za grijehe,
27
Nego samo strašno očekivanje suda i jarost ognja koji će progutati protivnike.
28
Kad neko prestupi Zakon Mojsejev, po iskazu dva ili tri svjedoka, ima da umre bez milosti;
29
Zamislite koliko će sada težu kaznu zaslužiti onaj koji gazi Sina Božijega, i krv Zavjeta kojom je osvećen za nesvetu drži, i Duha blagodati vrijeđa?
30
Jer znamo Onoga koji reče: Moja je osveta, ja ću uzvratiti, govori Gospod. I opet: Gospod će suditi narodu svojemu.
31
Strašno je pasti u ruke Boga živoga.
32
A sjećajte se prvih dana, u koje, tek prosvijetljeni, podnijeste mnoge podvige stradanja,
33
Izloženi, s jedne strane, porugama i nevoljama, a sa druge, postavši sastradalnici onima koji to isto doživljavaju.
34
Jer ste i okovima mojim saosećali, i s radošću podnosili otimanje imovine vaše, znajući da vi imate bolje i neprolazno imanje na nebesima.
35
Ne gubite, dakle, pouzdanje svoje, koje donosi veliku nagradu.
36
Jer vam je trpljenje potrebno, da pošto izvršite volju Božiju, primite ono što je obećano.
37
Jer još malo, vrlo malo, pa će doći Onaj koji treba da dođe i neće odocniti.
38
A pravednik će od vjere živjeti; ako li odstupi, neće biti po volji duši mojoj.
39
Mi, međutim, nismo od onih koji odstupaju na propast, nego od onih koji vjeruju na spasenje duše.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.